U kina su došle „Igre gladi“, visokobuđetna ekranizacija istoimene knjige autorice Suzanne Collins najavljivana kao „novi Sumrak“, iako s tom sagom dijeli samo činjenicu da se radi o ekranizaciji u kojoj se dva zgodna mladića bore za naklonost djevojke. Zahvajujući histeriji koja se pred premijeru „Igri gladi“ PR-ovski promišljeno stvarala na socijalnim mrežama, film je u zapadnim zemljama rasprodan prije nego što ga je itko uopće imao priliku vidjeti.
I tu je zadnja sličnost sa „Sumrakom“, koji natprirodne elemente smješta u današnjicu, dok su „Igre gladi“ prava, ljudska SF priča o mogućoj budućnosti. Glavna junakinja Katniss (uvijek sjajna Jennifer Lawrence) rođena je u siromaštvu 12. okruga distopijske države Panem, vjerojatno smještene na području današnjeg SAD-a. Panem je podijeljen na 12 okruga, od kojih su oni najudaljeniji najsiromašniji i tehnološki najzaostaliji. U spomen na davno ugušenu građansku bunu, ali i kao upozorenje da se nova neće tolerirati, svake se godine organiziraju Igre gladi, gladijatorsko reality natjecanje koje prenosi državna televizija, a u kojem se po dvoje tinejdžera iz svakog okruga bori za život.
Katniss i mladi Peeta (glumački slabiji Josh Hutcherson) iz 12. okruga putuju u Capitol, glavni grad Panema koji je sušta suprotnost hladnome blatu u kojem su odrasli. Gledajući arhitekturu Capitola, došljak će pomisliti da je u visokotehnološkom raju, no kad se susretne s njegovim stanovnicima, shvatit će da je zapravo u zemlji Ludih Šeširdžija (što sugeriraju prenapadna šminka i kostimi). U toj atmosferi naši junaci pripremaju se na organizirani pokolj uz pomoć dodijeljenih osobnih instruktora (Woody Harleson, Lenny Kravitz), čiji je glavni savjet - osigurajte simpatije TV gledatelja, o njima će vam ovisiti opstanak.
Prilično jednostavna kritika današnjeg reality mentaliteta zapakirana je u žanrovski solidnu teen akciju koja održava napetost svih dva i pol sata (!) filma, ali pritom ne uspijeva snažnije fascinirati gledatelja. Čini se da su producenti previše pazili da ničim ne ugroze cenzorsku oznaku „primjereno za tinejdžere“, koji su i glavna ciljana publika filma, pa prostora za poigravanje s elementima nasilja i seksualnosti jednostavno nije bilo. Ukupnom dojmu nije pomogao ni nedostatak kemije između dva glavna lika, kao ni (pre)velik broj sporednih likova koji se ne uspijevaju dublje razraditi. Kao pozitivnu stranu valja istaknuti angažman Toma Sterna (stalni snimatelj Clinta Eastwooda) i zvjezdanog skladatelja T-Bonea Burnetta, koji su dali solidan doprinos atmosferi filma.