Da svira klavir ili violinu Petrit Çeku bio bi superstar. Ali, gitara nije njegov hendikep i on uistinu jest zvijezda prvorazrednog sjaja na glazbeničkom nebu.
Šest žica pod prstima mladića iz Prizrena postaju čudesan i tankoćutan orkestar. To je pokazao o ovaj najnoviji posjet Petrita Çekua gradu koji je imao sreću postati njegovim drugim domom.
Pred probranom i povlaštenom publikom u maloj dvorani Lisinskog Çeku je nastup otvorio Bachovom Četvrtom suitom za violončelo, BWV 1010, u gitarističkoj obradi Valtera Dešpalja. Prvi stavak skladbe bio je predigra u kojoj su se namjestili i ugodili svi fini instrumenti Çekuovog orkestra, a to nisu samo prsti, to je svaka žilica, mišić i živac njegovoga glazbom prožetog bića.
Nakon meditativne profinjenosti u Bachu, skladba Fandango Variado španjolskog majstora iz prve polovice 19. stoljeća Dionisija Aguadoa dopustila je rasplamsavanje strasti u dahu i ritmu Çekuovog glazbeničkog instinkta i dirigentskog intelekta kojim je potom proniknuo u nijanse Pet bagatela Williama Waltona. Kraljevska glazbena šetnja nastavljena je malim glazbenim spomenikom Manuela de Falle u čast Claudeu Debussyju, a završena je s Tri španjolska komada Joaquina Rodriga čija nas je Passacaglia vratila na početak i izvorište: Bachu.
Očaravajućim zvukovima, baš kao i tišinom koja vlada dokle god su njegovi prsti u zraku, princ gitare zatravio je publiku koja ga nije pustila bez dodataka. Nizala su se čuda virtuoznosti i duboke muzikalnosti: "Una limosna por amor de Dios" Agustína Barriosa, Tárregina "Alhambra" te Piazzolina "Zima". Anđeoski jednostavna pjesmica s kraja Piazzoline skladbe, baš kao i onaj čudesni drugi Bourrée iz Bachove suite, zaokružili su gitarističku i glazbenu večer za pamćenje. Nakon ove dragocjene večeri u organizaciji Artagenta Çeku nam ponovno dolazi već 20. veljače u Majstorski ciklus HRT-a kada će u velikoj dvorani Lisinskog uz Simfonijski orkestar HRT-a biti solist u Rodrigovoj prelijepoj najpopularnijoj skladbi Concierto de Aranjuez.
