Ima već koja godina kako je svijet, pa tako i Hrvatsku, poharala manija “bindžanja”. Svoj obol privlačenju “zaraženih” serijama dala je i produkcijska kuća Drugi plan, koja je od početničkih uradaka “Mamutice” i “Loze”, s godinama izrasla u produkcijskog maga koji prvi snima za HBO Adriju, a “Novine” prodaje u Ameriku dok se na Netflixu za njih otimaju novi ovisnici o “bindžanju” iz 190 zemalja. Ljudi iza Drugog plana, producenti Nebojša Taraba i Miodrag Sila, upravo su se vratili iz Berlina pa dok mi strepimo nad sudbinama protagonista treće sezone njihovih “Novina” koja se upravo emitira na HRT-u, donose nam vijesti o svojem daljnjem rastu i partnerstvu s njemačkim gigantom Beta Filmom iz čije radionice je izašao i megahit “Babilon Berlin”. Nijemce zanima originalan sadržaj Drugog plana, a Hrvatskoj se time širom otvara sve jače svjetsko tržište serija i filmova.
Kako je došlo do suradnje s njemačkim Beta Filmom i što konkretno za vas znači ta suradnja?
Taraba: Prvi izravan kontakt imali smo lani u srpnju. Bio sam u St.Peterburgu kao član žirija International Emmy Awarda, gdje su bili i ljudi iz Bete i rekli mi da već neko vrijeme prate naš rad i da bi voljeli znati što su nam sljedeći projekti. U studenom su nas pozvali u svoje sjedište u Münchenu, na “company pitch”, i već sljedećeg dana ponudili nam partnerstvo. Sve smo zaključili prije nekih desetak dana.
Sila: U prvom redu znači da sve ovo što smo do sada radili ima smisla, jer, ne podcjenjujući nas i naše tržište, partnerstvo s jednim tako velikim i važnim europskim, pa i svjetskim distributerom i producentom znači potvrdu da smo dobro radili to što smo radili. Drugo, sada nam se otvaraju vrata europskog i svjetskog tržišta, a to je za nas koji dolazimo iz malih zemalja velika stvar.
Bit ćete im i servisna produkcija u Hrvatskoj, to znači da planiraju intenzivirati rad u našoj zemlji, što će pak dodatno intenzivirati popularnost Hrvatske kao destinacije za snimanje, ali kako će se to odraziti na prepoznatljivost naših serija u Europi?
Sila: Iako nemamo ništa protiv servisnih produkcija i trudit ćemo se da ih dovedemo još više u Hrvatsku, naša suradnja s Betom ipak će se vrtjeti oko plasiranja našeg sadržaja u svijet. Uz pomoć distributerskih i koproducentskih potencijala Bete pokušat ćemo svijetu ponuditi naše priče, autore, redatelje, scenariste, montažere, skladatelje, snimatelje i glumce.
Taraba: Zapravo, najmanje imamo planove vezane uz servisnu produkciju. Kao što je Miodrag rekao, njih prije svega zanima naš originalni sadržaj, i u tom smislu mogu dobro amortizirati „udar“ inozemnih produkcija na domaće producente. Sljedeći fokus koji će Beta imati ovdje je pronalaženje inozemnih koprodukcijskih partnera za realizaciju domaćih projekata.
Postoji li opasnost da navalom stranih produkcija domaće serije padnu u drugi plan i bavi li se HAVC u zadnje vrijeme “previše” promocijom stranih serija i filmova i Hrvatske tek kao lokacije?
Sila: Ako itko osjeti “opasnost” od servisnih produkcija u Hrvatskoj, to su onda u prvom redu producenti koji rade domaći sadržaj i autori. No, s druge strane, to je dobro jer se tako razvija tržište, kupuje se oprema, uče se ekipe. A na nama je da se u tom i takvom svijetu izborimo za svoje mjesto.
Taraba: Domaći sadržaj nikada neće pasti u sjenu jer će ga publika uvijek tražiti, a domaći nakladnici imaju i zakonsku obvezu proizvoditi ga. Rad domaćih filmskih ekipa s inozemnim produkcijama znatno je pridonio rastu standarda i kvalitete i tijekom produkcije domaćeg sadržaja, što se zadnjih pet-šest godina vidi.
Treba li Hrvatskoj konačno pravi filmski studio?
Sila: Naravno da treba. Pri tome ne mislim samo na zgradu studija već i na servise koje bi takav studio imao. Od skladišta rekvizite, scenografskih radionica, kostimografskih fundusa… Svega onoga što je nekada postojalo u Jadran filmu.
Taraba: Pravi filmski studio nasušna je potreba i stranim, a i domaćim produkcijama. Dakle, čim prije, tim bolje.
Znam da radite na četiri nova projekta od čega je jedan i svojevrsna ZF serija. O čemu je riječ?
Taraba: U ovom trenutku imamo četiri projekta koje razvijamo s inozemnim partnerima s Islanda, iz Rusije, Ukrajine i Njemačke. Projekt o kojem pitate je znanstveno-fantastična serija radnog naslova “Aurora Effect” i razvijamo je zajedno s velikom ruskom produkcijskom kućom Star Media. Ne mogu u detalje, ali čisto da dobijete sliku, u pitanju je zanimljiva hladnoratovska priča, kombinacija “X-Files” i “Černobila”.
Tijekom međunarodne prodaje “Novina" na MIPCOM-u u Cannesu, netko od prisutnih upotrijebio je za nju izraz “Adriatic noir”. Idu li novi projekti i dalje u tom smjeru?
Sila: Ono što je mislim tipično za nas je to što je naš noir puno više ukorijenjen u stvarnosti od recimo skandinavskog. Taj “osjećaj” lokalnog i u fizičkom, i u “duhovnom” smislu svakako ćemo pokušati zadržati.
Kad već spominjemo “Novine”, na HRT-u je krenula njihova treća sezona. Ovaj put zadirete u područje pravosuđa. Ima li već onih koji se prepoznaju?
Sila: “Novine” su fikcija i svaka sličnost je slučajna. Znam da zvuči kao otrcana fraza, ali mislim da nikome nije bio cilj prikazati određenu osobu, već iz mora tema koje su oko nas i koje nam se nude složiti dramsko djelo koje je zanimljivo za gledanje.
Kada će treća sezona biti dostupna na Netflixu?
Sila: Nadamo se uskoro. Još uvijek traju pregovori između našeg distributera Keshet Internationala i Netflixa.
“Novine” su prodane u Ameriku, “Uspjeh” je prva serija koja je prošla na regionalnom HBO-ovu natječaju. Koja je uopće pozicija hrvatske produkcije u svijetu? S kim se možemo uspoređivati?
Sila: Pa kada se to tako postavi, nema puno produkcija koje su napravile tako nešto, ali mi smo svjesni da živimo i radimo na malom tržištu. Ako ćemo gledati samo po veličini tržišta onda smo, zbog prodaje na Netflix i HBO, uspješniji nego mnogi koji dolaze iz većih i bogatijih zemalja, ali ako ćemo gledati po količini projekata i po budžetima onda smo još uvijek daleko od nekog europskog prosjeka.
Taraba: “Novine” su dostupne globalno, u 190 zemalja svijeta, a “Uspjeh” je jedna od rijetkih produkcija HBO Europe koja je otišla i na američki HBO i pobrala sjajne kritike. U tom smislu je proboj naših serija na globalno tržište zbilja velik uspjeh, a u tome nismo sami. Serija “Počivali u miru” Ring produkcije također je imala dobar međunarodni uspjeh.
Imate li saznanja o prijemu “Uspjeha” u drugim europskim zemljama?
Konkretne podatke o gledanostima nemamo jer ih HBO ne daje, ali prema recenzijama i reakcijama inozemnih kolega možemo reći da je prošla jako dobro.
A gdje su “Novine” najgledanije?
Sila: Osim u susjedstvu, gdje smo zaista dobro prihvaćeni, čini se kako smo sjajno prošli u Latinskoj Americi – Argentina, Meksiko, Čile, Brazil... iz svih tih zemalja stižu sjajne reakcije. Ali imamo dobar feedback i iz zapadne Europe: iz Švedske, Nizozemske, Španjolske, Velike Britanije...
Čini se da imate dobar nos za hit, koji žanr će po vama vladati svijetom serija u sljedeće dvije godine?
Sila: Krimi-priče neće nikada izaći iz mode. Ali, kako igru sve više preuzimaju streaming platforme, sve je moguće. Platforme žele pokrivati što veći broj korisnika u što većem broju zemalja, pa im je i sadržaj raznolik. Znači ima tu prostora i za eksperimente, ali i za “klasične” serije na jednom malom jeziku kao što je hrvatski.
Koliko košta jedna sezona serije poput “Novina” i koliki je taj budžet usporedimo li ga s, recimo, budžetom skandinavskog “Mosta”?
Sila: U omjeru 1:1. Jedna čitava sezona “Novina” košta kao samo jedna epizoda “Mosta”. Tu negdje.
Taraba: Ono što mi smatramo tzv. high-end produkcijom u cjenovnom je razredu od oko milijun do milijun i pol kuna po epizodi. Cijene u Mađarskoj, recimo, su oko 2 do 3 puta više, u Austriji do 7-8 puta, a o Britaniji, Njemačkoj, pa i Italiji ne trebamo ni govoriti.
Što znači biti producent u Hrvatskoj?
Sila: U prvom redu znači znati s malo napraviti puno. Biti sposoban nedostatke pretvoriti u svoju korist. To ne rade samo producenti, to rade svi filmski djelatnici u Hrvatskoj. A Hrvatska ima odlične filmske djelatnike. Ono što ovdje radi jedan čovjek, vani rade tri.
Taraba: Često znači biti suočen s puno nerazumijevanja kompleksnosti našeg posla, ali i mogućnosti, poslovnih, financijskih i kulturnih koje produkcija može donijeti jednoj zemlji kakva je Hrvatska. Preko toga možemo prijeći kad je u pitanju publika, jer oni nisu dužni znati priču o našem „tužnom djetinjstvu“. Teško nam je kad na to naiđemo kod ljudi koji bi trebali upravljati nekim procesima i donositi odluke, a zapravo ništa ne znaju o poslu kojim se bave.
Kako je uopće počeo put vašeg dvojca kao producenata? Za one koji ne znaju, oboje ste se prije produkcije bavili novinarstvom. Počeli ste prije više od deset godina, a pamtimo kriminalističke serije “Mamutica”, dramsku seriju “Loza”, mockumentary “Instruktor”, reality show “Dvornikovi”, gastronomski show “Kod Ane”... kako vam te stvari izgledaju danas s odmakom?
Sila: Ja volim sve naše projekte. Uvijek sam ih doživljavao kao uspjeh, čak i kada su bili neuspješni!
Taraba: Počeli smo prije točno 16 godina, i bilo je to fantastično putovanje, uz puno uspona i padova, ali točno onako kako to treba biti. Sad smo prebacili u veću brzinu i izašli na neke nove „ceste“, veselimo se onome što je pred nama.
Jeste li ikada podigli kredit od banke za neku seriju?
Sila: Redovito to radimo.
Kako se HRT snalazi na aktualnom tržištu i koliko je za vas i dalje važna suradnja s javnim servisom?
Sila: Nama je suradnja s HRT-om od presudne važnosti. Uz HAVC jedino HRT ima obavezu ulagati u projekte koji ne moraju odmah vratiti uloženo i koji ne moraju pod svaku cijenu podilaziti ukusu najšire publike. S HRT-om surađujemo od 2004. godine, prošli smo razne faze i različite projekte i zadovoljni smo.
Taraba: U čitavoj Europi glavni generatori kvalitetnih projekata trajne vrijednosti upravo su javni servisi, i nije bitno drukčije ni u slučaju HRT-a. Nekad je to manje, nekad više uspješno, ali bez HRT-a ne bi bilo ni hrvatskog filma ni serija poput “Novina”.
Današnja gledanost ne može biti ista kao ona prije pet godina. Smeta li vam što ne znamo što je iza tih brojki i tko zapravo gleda neku seriju ili film?
Sila: Ono što se već događa je da velik broj mlađih gledatelja više uopće ne gleda linearnu televiziju. Zahvaljujući streaming servisima, gledaju što hoće kada hoće. Pa i ja uglavnom čekam da se neka serija izvrti linearno pa da je onda pogledam preko vikenda u komadu. Komercijalne televizije zbog marketinga imaju imperativ dnevnog praćenja gledanosti, ali i on se, barem vani, počeo pomicati na tjedni interval jer se čekaju podaci o reprizama, emitiranjima na drugim platformama, čak i odjek s društvenih mreža i digitalnih medija. Sve se to mijenja.
Taraba: Linearna televizija zapravo više ne postoji onako kako je to bilo još unatrag desetak godina, ali je pitanje trenutka kad će se uspostaviti metrika koja će nam dati više podataka koje spominjete. No, svejedno, postoji i ono što se zove buzz, refleksija projekta u drugim medijima, koji za sada sasvim dovoljno govore o uspjehu serija u streaming svijetu.
Biste li voljeli biti nasljednik Branka Lustiga i uhvatiti se ukoštac s izazovom velikih produkcija koje potpisuju Spielberg ili Ridley Scott?
Sila: Ne bih se ni u jednom trenutku uspoređivao s tako velikim producentom kao što je Branko Lustig. Ali bih se volio uhvatiti u koštac s velikim produkcijama!
Taraba: Sigurno ćemo se uskoro uhvatiti ukoštac s nečim takvim!
Tko je trenutačno na tronu europske produkcije?
Sila: Zahvaljujući Netflixu, Španjolci su u velikom naletu. Britanci su uvijek u vrhu. No, u zadnje vrijeme i Nijemci pokazuju da znaju raditi velike serije.
Taraba: Ali ni Skandinavci se neće tako lako dati s vrha, a uskoro možemo očekivati nekoliko sjajnih produkcija koje su rezultat francusko-izraelske suradnje. Izrael je, čini se, nepresušno vrelo sjajnih projekata.
Koliko je teško izaći izvan granica i naći novac i koliko tu ulogu igra politika?
Sila: Politike ima svugdje, ali više u smislu da se osluškuju teme koje su prisutne u društvu. Mi smo sada u fazi da krenemo u ozbiljniju potragu za novcem izvan naših granica. Vidjet ćemo.
Taraba: Upravo smo se vratili iz Berlina, s marketa na Berlinaleu, i možemo potvrditi da je potražnja za sadržajem i dalje jako velika. Čini se da novca ima dovoljno, vidjet ćemo.
HBO godinama u Europi, ali i na drugim tržištima, značajno ulaže u lokalne sadržaje. Taj obzir jednog globalnog giganta prema lokalnoj kulturi je jedinstven, čini se da su dovoljno rano shvatili da će streaming platforme i globalna dostupnost sadržaja jednostavno poništiti ono što smo poznavali kao jezičnu ili kulturološku barijeru kod gledatelja. To je za nas fantastična prilika?
Sila: Da, HBO Europe je u ovim krajevima prisutan već niz godina. Dolaze sada i druge platforme koje će tražiti sadržaj. No, ono što se sada događa kao odgovor tome je da nacionalne javne televizije u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj… počinju surađivati kako bi odgovorile na pritisak velikih američkih platformi. I počinju raditi svoje platforme na koje stavljaju i serije na različitim jezicima. To je naša velika šansa. A i promjena hrvatskog zakonodavstva da teleoperateri smiju proizvoditi sadržaj. Mi smo valjda jedina zemlja u EU u kojoj je to zabranjeno.
Taraba: Kad već spominjemo EU, uskoro će se u praksi početi primjenjivati odredba Europske komisije da globalne streaming-platforme koje posluju na području EU moraju u ponudi imati 30 posto europskog sadržaja. Bit će jako zanimljivo gledati kako će to izgledati i što će to donijeti europskom tržištu.
Što trenutačno gledate? Osim svojih serija, naravno.
Sila: Odgledao sam novog “Narcosa” na Netflixu u nekoliko dana, a svaki ponedjeljak gledam “Outsidera” na HBO-u. Tu je i “Novi papa”. Ima toliko serija da se ne stigne sve to pogledati.
Taraba: Ja sam se nedavno zakačio za “The Strangera” na Netflixu, a nakon toga se bacam na “I Am Not Okay With This”, također Netflix. Usput se odmaram uz “Novog papu”.
