Nakon serije otkazivanja, dočekali smo dodatno popuštanje mjera za održavanje kulturnih događanja pa se tako najveći dopušteni broj ljudi u zatvorenim prostorima povećao na 300, a na otvorenom na 500. Ove brojke – uz nadu da će tijekom ljeta epidemiološka situacija dopustiti okupljanje i 1000 ljudi – već otvaraju mogućnost nekakvog koncertnog života. Tome u prilog ide i najava jednodnevnog festivala Let’s Rock na šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila 21. lipnja koji okuplja neka vrlo kvalitetna imena domaće scene.
Malo je teže ipak očekivati brzi povratak stranih bendova, čiji dolazak ne ovisi samo o epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj nego o cjelokupnim turnejama. Zasad, primjerice, još nisu otkazani premijerni hrvatski nastupi londonskog indie-folk trija Daughter ili jedne od najhvaljenijih indie glazbenica mlađe generacije Angel Olsen najavljeni za kolovoz, koji bi se mogli uklopiti u ove gabarite, no ako se i održe, ovi bi koncerti svakako bili nešto posve drukčije od onog na što smo navikli.
Kako bi to moglo izgledati, mogli smo provjeriti u zagrebačkom klubu Močvara. Ondje je, u okviru programa Začarana Močvara koji se održava pod umjetničkim vodstvom Nine Romić, nakon dva i pol mjeseca održan prvi koncert s publikom, a nastupili su redoviti zagrebački gost Chris Eckman te slovenski duo Ana Kravanja i Samo Kutin. Možda neobično, ali prvi je pozornicu na terasi kluba zauzeo Eckman koji je u 45 minuta, uz akustičnu gitaru, izveo nekoliko pjesma iz faze The Walkaboutsa, zatim solo albuma, ali i „Echo Chamber“ s istoimenog albuma njegova hrvatskog benda The Strange. Eckman je konstanta, jedan od onih koji bi dobro zvučali i da pjevaju telefonski imenik, tako da tu nije bilo nekih iznenađenja – osim same atmosfere u kojoj se koncert odvijao.
Uhvatili smo se tako tijekom večeri u mislima o tome koliko smo puta željeli da na koncertu ne bude žamora, da ne počne kasno, da vas nitko ne gura, da u Močvari ljeti ne bude paklenski vruće… Neki su možda razmišljali i o ekskluzivnim svirkama za odabranu malobrojnu publiku koje pratite sjedeći za stolom i ispijajući piće… Kako se ono kaže – pazite što želite, moglo bi vam se i ostvariti.
Jer upravo tako izgleda „novonormalna“ koncertna stvarnost. Strogo ograničenog kapaciteta, na pedeset sjedećih mjesta raspoređenih na terasi kluba za stolovima za dvije do četiri osobe i ponešto mjesta za pojedince, s dezinfekcijskim sredstvima na ulazu i – uz pratnju do međusobno vrlo udaljenih stolova! Sve to pridonijelo je prilično komornoj atmosferi koja je pogodovala glazbi, ali kako je u pitanju ipak rock-publika, na trenutke je trebalo suspregnuti poriv da odeš bliže pozornici ili da se srdačno izgrliš s poznanicima s kojima se dugo nisi vidio.
Ovakvo je okruženje definitivno išlo na ruku drugim izvođačima večeri, duu Ana Kravanja i Samo Kutin, inače također članovima trija Širom koji je već nastupao u Zagrebu, a sad su nam predstavili nedavno objavljeni album „Cumulus spores“. Izvodeći većinski instrumentale, eksperimentirajući s violom, violinom, kololirom, perkusijama… uspjeli su zadobiti punu pozornost publike i uvući je u svijet svoje začudne i pomalo mistične glazbe.
Lijepa večer za lagani izlazak iz koncertne izolacije, za svaku pohvalu klubu ne samo za dobru organizaciju (zanimljiva su i rješenja za održavanje socijalne distance u obliku lutaka – instalacija) nego i za brzu reakciju i prilagodbu. Koncert u ovom obliku najavljen je, naime, vrlo brzo po objavi uvjeta koji omogućuju njihovo održavanje i rasprodan u manje od dva dana, i to – što svakako zaslužuje dodatne pohvale – s vrlo prijateljskom cijenom karata u situaciji koncertne suše.
