Tijekom najstrožih mjera i svakodnevnih konferencija za medije Stožera civilne zaštite hrvatskoj su javnosti ljudi koji su predvodili naše napore u borbi protiv pandemije koronavirusa postali pravi članovi kućanstva. Alemku Markotić, Vilija Beroša, Davora Božinovića i Krunoslava Capaka mnogi su gledali češće nego što su u karanteni viđali vlastitu obitelj. Kao da nam to nije bilo dosta, na Facebooku smo danima pratili napetu situaciju među akterima prve hrvatske karantenske telenovele – “Zaražena ljubavlju”, čiji je scenarij u nastavcima objavljivao književni urednik Kruno Lokotar, iako se pravi autor skriva iza pseudonima Domagoj Horvat. Njeni junaci bili su Alenka, Javor, Mili i Mjeroslav, koji su uz pandemiju proživljavali ljubavne obrate, pronalazili izgubljene roditelje i djecu... Prva sezona završila je sretno, 120. epizodom, a obožavatelji je već sada nazivaju najboljom hrvatskom sapunicom. Večernji list dobio je jedinstvenu priliku za razgovor s anonimnim autorom, koji ne odustaje od karakterističnoga satiričnog stila!
Sličnost vaših likova sa stvarnim osobama očito je namjerna?
U mom scenariju nema likova, ima samo junaka, a kako je jedna od mjera u ovoj situaciji redovito pranje ruku, sapunica je najbolji način da se obranimo.
Kad će druga sezona? Ima li šanse za ekranizaciju?
Javit ću vam kada stigne drugi val. Ili, kako kaže jedan stih glazbene teme serije “Kako dalje i koje su mjere reći će Stožer puna sam vjere...” U svojim dvadesetim godinama bio sam poluslavan i jedva sam to prebolio, a sad bih samo planetarnu slavu. Dakle, Netflix ili HBO, mislim da ima globalnog potencijala. Sada mi se javljaju mnogi koji bi htjeli da sudjelujem u nekim projektima, od političkog marketinga do zabavne produkcije, ali trenutačno sam u samoizolaciji. Razgovarat ćemo.
A kakve su bile reakcije publike?
Uglavnom pozitivne! Što je valjda dobro ako nije virus u pitanju. Neki nam pak prigovaraju i da nismo dovoljno testirali. Dio je imao alergijske reakcije. Kod nekih su simptomi vidljivi, a ima i asimptomatičnih. Sad radimo serološka istraživanja i, koliko zaključujemo, još nismo imuni na glupost, a krdo smo bili i prije.
Zašto skrivate svoj identitet iza pseudonima i dopuštate Kruni Lokotaru da za vaš rad pobere sve lovorike?
Ma i nije to neki pseudonim, ali za svaki slučaj. Inače sam kukavna narav i plačem kad vidim komentare pune mržnje ispod tekstova. Osim toga, ako me recimo pozovu u “Nedjeljom u dva” da iznesem presjek svojih misli, ne bih se želio dovesti u neugodnu situaciju da moram objašnjavati zašto sam pisao ljubavne romane i telenovele. Izgubio bih na ozbiljnosti. Ja uglavnom berem nešto drugo, a Kruno ima ljepšu glavu od mene pa će mu vijenac slave bolje pristajati. On je izabrao mene. Ipak je on urednik. Koliko mogu procijeniti, jedan od uspješnijih.
No šalu na stranu, što zaista mislite, kako smo prošli u ovoj “koronakrizi”?
Ja bih bolje virus na stranu. Ovisi odgovaram li kao epidemiolog volonter, ekonomist bez ekonomskih znanja, izbornik nogometne reprezentacije, sindikalist, turistički djelatnik ili estradna zvijezda za po doma. Ispočetka sam mislio da virus i neće doći k nama ako ne priloži 20 kn biljega, ali, izgleda, nije bio nešto izbirljiv pa je svladao sve administrativne prepreke. Osim toga, mi se više volimo opaliti dlanom po leđima, onako da ostaneš bez daha, nego pozdraviti rukom. Što se tiče novog normalnog i pozdravljanja laktom, tu smo u prednosti pred ostatkom svijeta jer nam je laktarenje način života i mislim da smo zbog toga imali izvanredne rezultate. Jedina nam je slaba točka što se volimo stisnuti jedni uz druge na blagajni, u redu na tržnici… Zajedništvo će nam doći glave.
ww︆︅︆︅︆︅w︆︅︆︅︆︅.kis︆︅︆︅︆︅st︆︅o︆︅︆︅k︆︅︆︅︆︅.c︆︅︆︅︆︅om