U ovom “novom normalnom”, gotovo neprimjerenom gužvom ispred HDLU-a (uz propisno držanje distance), ali opet za izložbu Borisa Bućana očekivanom brojnošću posjetitelja, nakon dva mjeseca pauze Meštrovićev paviljon dostojno je otvorio svoja vrata. U tamošnjoj galeriji Prsten otvorena je Bućanova samostalna izložba “Havanazer” koja predstavlja 70 djela nastalih umjetnikovim fotografskim istraživanjem u kojem je tijekom godine dana napravio čak 17.000 fotografija. Koristeći opciju zooma fotoaparata na mobilnom telefonu, otkriva brojne prizore, teme i prepoznaje portrete osoba u svakodnevnim predmetima i situacijama, poput portreta Nikole Tesle na korištenim papirnatim maramicama ili portret Andyja Warhola zamijećen u šarama psa Oskara. Prikazane u formi plakata predstavlja nam tako Meštrovićev “Zdenac” u božićnom kuglofu, akt Grace Jones od obične vješalice, ženski akt u zgužvanom pokrivaču, otpalo jesenje lišće koje je postalo “Ples u Woodstocku”. Posjetitelje je nasmijao, potakao na razmišljanje i analizu, neke i razočarao jer, kažu, takve slike svaki dan brišu s telefona, ali ukazao i na suvremen način prikaza portreta. Ako se pak tko pitao zašto je naslov izložbe “Havanezer”, u pitanju je doista pasmina psa.
Warhol u psećoj dlaci
Naime, Bućanov Oskar je havanezer, a upravo on je “eksponat” dobrog dijela postava jer na njegovim šarama zamijećen je i portret spomenutog Warhola, ali i Einsteina, Ala Pacina, Charlieja Chaplina, pa čak i asocijacija na talijanski fašizam.
Događaj je tim veći što Bućan u prostoru HDLU-a nije izlagao 22 godine. Zbog zdravstvenih razloga na otvorenju se nije pojavio, ali duh velikog umjetnika punog lepršavog talenta itekako pršti s njegovih djela, a ovo novo poimanje portreta pokušao je objasniti za HDLU prije otvorenja.
– Dugo sam razmišljao o pitanju koje mi je postavila kustosica iz Brna: “Možete li portret napraviti po memoriji, s udaljenosti?” Rekao sam da ne mogu, ali pitanje me nastavilo kopkati. I to je išlo tako dugo dok jednog dana na svojem psu Oskaru, na njegovoj glavi, nisam vidio portret Marxa koji je bio gotovo kao naslikan. Poslije se dogodio i Andy Warhol, pa i Merlinka koja je bila toliko lijepa koliko je i na Warholovoj slici. Počeo sam to bilježiti fotoaparatom i shvatio da je on ekran na kojem se pojavljuju nevjerojatne stvari. Uglavnom, na elegantan način dogodilo mi se da su se ti ljudi počeli pojavljivati oko mene, po krpama, po cvijeću, po mojem psu... i tako sam došao do vrste portreta koji danas i mora biti drugačiji jer mislim da se ne može više raditi na iskustvima renesansnog portreta, iskustvima 19. stoljeća. To je mrtva roba. Mi više nemamo senzibilitet tog vremena pa radimo šuplju i lošu robu. Danas, kada dobijete takvu narudžbu, trebalo bi izmisliti portret i onda ga raditi – smatra Bućan, koji od izloženih portreta izdvaja onaj Nikole Tesle viđenog u maramici.
– Izvadio sam maramice iz kutije, snimio ih i bio je to Tesla bez greške. Jedan od njegovih najljepših portreta. Naime, ako guglate Teslu, naći ćete stotine radova na tu temu, kiča do unedogled. A ovaj od maramica bio je fantastičan, gotovo oblikovan na brankuzijevski način, od papira i dogodio se sam. Mislim da se i kiparstvo može raditi na taj način – govori Bućan pa dodaje o fotografiji tapeciranih vrata koja se nalazi i na plakatu izložbe:
– Ona su postala “Vrata nakon streljanja” o kojima sam počeo razmišljati potaknut Goyinom grandioznom slikom strijeljanja. Pitao sam se kako danas to pokazati, u skladu s današnjim senzibilitetom, što brže, a opet jednako strašno kao ono što se jednom dogodilo u Španjolskoj.
Tri plakata u MoMA-i
Ova izložba otvorena do 5. srpnja nastavak je niza značajnih događanja u Bućanovoj karijeri. Krajem 2019. njegova tri plakata uvrštena su u stalni postav MoMA-e.
– Kako se osjećam? Jako, jako dobro! Znate ono kad kazalištarci govore da im daske život znače, e tu bih povukao paralelu i rekao: Znate li što zidovi MoMA-e znače? Time su probijene vjekovne barijere preko kojih mnogi nisu mogli prijeći – kazao nam je Bućan tim povodom. Naime, i prije je u MoMA-i bio izložen njegov čuveni plakat iz 1983. za balet Igora Stravinskog “Žar-ptica” koji ga je i proslavio kad je izabran za naslovnicu kataloga izložbe “Moć plakata” u londonskom Victoria & Albert muzeju. Plakati koji su uvršteni u novi postav MoMA-e njegovi su radovi iz 80-ih, a rađeni su za Zagrebačke simfoničare i Zbor RTZ-a te za HNK Split.
ww︆︅︆︅︆︅w︆︅︆︅︆︅.kis︆︅︆︅︆︅st︆︅o︆︅︆︅k︆︅︆︅︆︅.c︆︅︆︅︆︅om