Autorski projekt redatelja Nikole Zavišića i dramaturginje Dore Golub "Happy End" nova je predstava Satiričkog kazališta Kerempuh, ženska priča o osamljenosti u suvremenom svijetu. Iz te je premise jasno da je riječ o podosta mračnom sižeu, gotovo hororu, a autori su ga "umotali" u psihodelični diskomjuzikl. Naravno, mnogi se mogu prepoznati u poziciji tridesetogodišnjakinje koja nema stalni posao i živi s roditeljima, a kako je ovdje riječ o putu kroz maštu, analizi unutarnjih stanja i uzroka, a ne o karikaturalnom ismijavanju zatečenog stanja, veliko je pitanje kako će predstava proći kod kazališne publike koja u Kerempuhu očekuje smijeh na mnogo jednostavnije, da ne kažemo prizemnije načine.
U svakom slučaju treba pohvaliti iskorak u temi, posebno činjenicu da smo dobili kazališno djelo u kojem je glavna ženska uloga, ali i specifičnoj kazališnoj poetici. No autorski pristup krije i zamku, svojevrsnu hermetičnost sižea jer u svim autorskih postavkama mogu uživati samo gledatelji koji jako puno znaju o kazalištu, ali i pop-kulturi. Bilo bi zanimljivo saznati koliko je premijerne publike u "Happy Endu" uspjelo prepoznati, primjerice, Čehova, brojne posvete "Twin Peaksu", poigravanje i dekonstrukciju žanrova, čak i Shakespearea... Naravno, svi će prepoznati motive (imenovanog) "Dnevnika Bridget Jones", kao i rekreiranje jedne od najpoznatijih scena iz jugoslavenskog filma – one s Batom Živojinovićem i Vitomirom Lončar iz Grlićeva filma "U raljama života", ali ostaje dilema koliko finesa pored publike jednostavno prođe.
Autori su svoje putokaze doslovno posuli cijelom predstavom tako da se na trenutke čini kao da su Ivica i Marica suvremenog kazališnog eksperimenta koji pokušavaju označiti svoj put kući, a sudeći po reakcijama publike, ipak se mnogo lakše smijati rečenici poput "Ni 'General' nije bolji!" nego se zadubiti u sve što je ponuđeno. U svakom slučaju predstavi ostaje odlična Mia Anočić-Valentić u glavnoj ulozi te ostatak glumačkog ansambla u kojem se izdvajaju Dražen Čuček i Josip Brakus.
