Antonije Pušić, javnosti poznatiji kao Rambo Amadeus, virtuoz je na gitari, čovjek digitalnog uma i srodne analogne duše. I nakon deset studijskih i četiri live albuma, svjetski Kilo Car svaki put na scenu donosi nove, revolucionarne ideje pa će tako biti i večeras u zagrebačkom klubu Sax.
Kako tumačite što vas, usprkos nikad ugaslim tenzijama na prostorima bivše države, publika uvijek srdačno i bez ekscesa dočekuje u cijeloj regiji?
Vrlo jednostavno. Na isti način doživljavam i ja čitavu regiju, srdačno i bez ekscesa. U pitanju je dakle čista socijalno-emocionalna simetrija. Matematika.
Kakva je to veza između vas i zagrebačke publike? Mi si umišljamo da je upravo ta veza posebna...
Najčešće sviram u Beogradu i Zagrebu, zatim su tu Novi Sad, Sarajevo, Split, Ljubljana. Iako se moja publika na teritoriju Balkana mjeri u promilima, to su jako kvalitetni promili, koji ni u najvećim društvenim oscilacijama ne osciliraju.
Što ćete svirati u Saxu?
Repertoar se stalno pomalo mijenja, svaki koncert je zapravo svjedočanstvo trenutka u kojem se događa. Imam u arhivi više od 500 snimljenih koncerata, nijedan nije isti. Čak ni izvođenje istih pjesama nije nikada isto.
Dokle je stigla vaša borba protiv turbofolka i ima li nade da će doći do samouništenja tog fenomena?
Turbofolk je fenomen koji je mnogo širi od muzike, on nastaje nekritičkom upotrebom tehnologije. Dakle, edukacija je jedini pravi način suzbijanja primitivizacije društva. U tome mediji mogu odigrati ključnu ulogu.
A kakva sudbina čeka nacionalizam? Postoji li oružje protiv tog zla ili će nas nadživjeti?
Nacija je koncept koji polako ali sigurno zastarijeva. Instinkt žutih mrava da mrze crne i obrnuto, primjeren je insektima. Najfunkcionalnije države su multinacionalne (SAD, Švicarska, Kanada). Jugoslavija je bila neusporedivo funkcionalnija od sadašnjih nacionalnih država, po svim parametrima je to očigledno. Ljudski rod će evoluirati u jednu supernaciju izmiješanih rasa. Meni se, primjerice, najviše sviđaju žene koje su tako miješane da ne znate jesu li crnkinje, Kineskinje, Arapkinje ili Indijke. Dugonoge, vitke, s visoko dignutom stražnjicom, dugog vrata, kosih očiju, istaknutih jagodica i velikog, širokog osmijeha, polutamnopute. Posljednje što bih takvu ljepoticu pitao je što je po nacionalnosti, tisuću drugih tema bi mi bilo u njezinu društvu na pameti.
Često držite predavanja o energetskoj učinkovitosti. Ima li vaša riječ odjeka?
Slabo. Vlastodršci na Balkanu više se pale na gradnju kapaciteta i investicije nego na efikasnost, jer gledaju sebi zaradu, a efikasnost sama po sebi njih kao neefikasne izbacuje iz igre.
Jeste li se umorili od kritike društva?
Biti u manjini je zabavno, naročito kad je jasno da sam u pravu. To mi daje osjećaj da sam pionir, a i drug Tito je najviše volio pionire, zar ne? Uši koje će me razumjeti tek rastu, zasad govorimo o promilima.
Otkako ste došli do slave i para, je li vas još uvijek preko reda puštaju da kupite cigara?
Izbjegavam bilo kakve privilegije jer su klizav teren i začas se pretvore u svoju suprotnost. Samo ono što sam stekao pregovorima smatram zaista svojim.
>> Rambo Amadeus ponovno dolazi u Zagreb
>> Rambo Amadeus crta dijagrame i govori o obnovljivim izvorima
Ne pratim njegovu 'muziku' jer me nikad nije zanimala, ali u ovim kljucnim stvarima je apsolutno u pravu.