Kakvo je danas pripovjedaštvo u Bosni i Hercegovini (i ono bh autora koji žive i rade u drugim sredinama), dobro ilustrira antologija nove bosanskohercegovačke pripovijetke koju su pod naslovom “Rat i priče iz cijeloga svijeta” priredili Enver Kazaz i Ivan Lovrenović (EPH-Novi Liber, ur. Jagna Pogačnik).
Priređivači su odabrali priče 23 autora i autorice. Većina ih stvara u Sarajevu ili drugim bh-gradovima, ali mnogi su, prisiljeni ratom, 1990-ih iselili u države bliže regije (dio i u Zagreb, poput Miljenka Jergovića), čak i na druge kontinente (Aleksandar Hemon živi u Chicagu, afirmirani je američki književnik koji piše na engleskom, a Dubravko Brigić i umro je u Kanadi).
Upravo te činjenice: ratna zbilja, izbjeglištvo koje implicira potragu za (novim) identitetnim uporištem, kao i kulturološka i književna višepripadnost pojedinih autora, u mnogome određuju tematiku i atmosferu ovog pripovjedaštva. O tome instruktivno govori Kazazov predgovor i Hemonov sjajan esej “Pitanja o drugom” objavljen kao epilog te vrlo informativne knjige.
