\"Od kada sam bila dijete mislila sam da je londonska verzija Caravaggiove \"Večere u Emausu\" ljepša. No kada smo sučelili dvije slike, na izložbi u Milanu prije par godina, vidjela sam da naša iz Brere ima šarm, spiritualnost, intenzitet, privlačnost kojoj je nemoguće odoliti. Ta slika posjeduje duhovnu snagu, nešto što nas istinski dira. U njoj Caravaggio kao da nam želi nešto reći. Priznajem, znala sam pričati s tom slikom\", priča Sandrina Bandera, ravnateljica Pinakoteke Brera dok promatramo Caravaggiovu \"Večeru u Emausu\" izloženu u Muzeju za umjetnost i obrt. Stigla je iz Milana kako bi prisustvovala otvorenju izložbe koja je već proglašena kulturnim događajem godine a na kojoj će hrvatskoj javnosti prvi put biti predstavljeno jedno od najvećih remek djela barokne umjetnosti što se čuva u instituciji kojoj je Bandera na čelu. Posudba te slike poklon je Italije Hrvatskoj za ulazak u EU. Sandrina Bandera otkrila nam je kako je izbor pao na Caravaggia kao i mnoge detalje vezane za čuvenu sliku.
\"Kad me je veleposlanica Emanuela D\'Alessandro pitala za sliku namijenjenu Hrvatskoj prvo smo razmišljali o jednoj izložbi lombardijskog slikarstva. Međutim bila je previše lokalna prema mome sudu. Nakon još jednog poziva shvatila sam da poklon Italije zemlji koja ulazi u EU ne smije biti banalan, treba biti ispunjen simbolikom i europskim vrijednostima. Odmah sam pomislila na tu sliku koja je puna svih tih značenja, koja među ostalim u sebi sadrži i tradiciju talijanske umjetnosti, od Leonarda na dalje. Ono što je možda najbitnije su vrijednosti koje je Caravaggio toliko snažno želio prenijeti u njoj - a to su skromnost i humanost. Neki talijanski intelektualci smatraju da takve posudbe daju krivu predodžbu o kulturi i velikim remek djelima. Ne slažem se s njima, ovu sliku koja je puna simbolike i koja veliča ljudski dignitet, smatrala sam prikladnom za ovu prigodu.
Kakav vam se čini postav u MUO? Jeste li zadovoljni?
- Jako sam zadovoljna s postavom, napravljen je s velikom pažnjom. Radi se naime o slici koja treba biti izolirana, kako bi se ostvario direktan kontakt između nje i promatrača i kako bi se dobilo iskustvo duhovne dimenzije koju je Caravaggio u njoj nastojao postići. Caravaggio je prvo naslikao pejzaž u koji je uklopio scenu Večere u Emausu, a potom je eleborirao kompoziciju eliminirajući efekt svjetlosti što je proizlazio iz pejzaža kako bi postigao jedno novo, rekla bih duhovno čitanje slike. Dodavši tamnu pozadinu i uklonivši pejzaž, stvorio je time jednu sasvim novu ikonografiju. A to je povezano sa životnim okolnostima u kojima se našao.
Caravaggio ovu sliku stvara kao što kažete u trenutku vrlo specifičnm u svom životu, nakon što je ubio jednog mladića i u bijegu je pred zakonom.
- To je jako bitno jer od toga trenutka u potpunosti se mijenja njegov život. On bježi od sebe samoga, a time se mijenja i njegovo slikarstvo. U bijegu mu pomaže obitelj Borromeo, koju je poznavao još dok je bio dijete. Tijekom ljeta 1606. stvara slike naglešene duhovnosti i reducuranih formi što će nastaviti na sicilijanskim platnima u kojima još više slikarsku materiju svodi na minimum i još više traga za esencijalnim i duhovnim. U to je vrijeme bio pod utjecajem tekstova Krala Borrromea i skromnosti koju je propovjedao. To je bio i svijet u kojeme je odrastao i kojemu se vratio u godinama bijega. U slikama iz tog razdoblja kao i u Večeri u Emausu počinje slikati siromašne, skromne likove nerijetko prljavih noktiju i nogu. Slika je nastala tijekom mjeseci kada je pokušavao pronaći svoju osobnu vjeru. U kući u kojoj su živjeli članovi obitelji Borromeo, Caravaggio je osjetio potrebu da se vrati već naslikanoj slici sukladno tom svom novom osjećaju za vjeru, iznova čitajući vjerske tekstove. U novoj verziji sasvim se koncentrirao na figuru Krista, sve je drugo reducirano, sveo na esencijalno. Slika u konačnoj verziji ima nevjerojtanu duhovnu snagu s naglaskom na figuri Krista. To je ujedno i jedna od rijetkih slika u kojoj se Caravaggio poslužio simetričnom kompozicijom pod utjecajem Leonardove \"Posljednje večere\" i renesansnog slikarstava.
Nedavno su na večeri u Emausu napravljena dodatna istraživanja koja su otkrila nove detalje o toj slici. O čemu se radi?
- Još je 80-ih godina slika podvrguta radiografiji, no samo su promatrani određeni dijelovi koji se odnose na figure. Kada su nas tražili da posudimo sliku za veliku izložbu u Rimu povodom 400. obljetnice smrti Caravaggia 2010., napravljena su nova, vrlo detaljna istraživanja na slici. Otkrili smo tom prilikom pejzaž na lijevoj strani slike odnosno izvor svjetla koji osvjetljava figure i to nas je skamenilo! Do tada se mislilo da se radi jedinstvenoj invenciji Caravaggia - da naslika naglašen izvor svjetlost iz jednog ugla slike. Došli smo do spoznaje da je Caravaggio do takvog načina slikanja ipak došao postepeno, a ne odjednom.
Gledajući sliku vide se, naročito na draperiji stolnjaka, jake sjene što upućuje na to da postoji izvor svjetla, za kojeg se smatralo, dok se nije otkrio pejzaž ispod, da je to duhovna svjetlost. Ona to i jest, međutim, nastala je iz stvarne svjetlosti pejzaža kojeg je Caravaggio prekrio.
