Uz obilježavanje 115 godina Akademije likovnih umjetnosti bilježimo i prvu godinu preseljenja ALU na novu adresu radi obnove zgrada nakon zagrebačkih potresa. Nova školska godina započet će u prostorima Jadran filma u zagrebačkoj Dubravi. S nadom možemo pokušati vjerovati da će uskoro započeti proces cjelovite obnove kako zgrada ključnih institucija Republike Hrvatske u potresom pogođenim gradovima i mjestima tako i svih domova ljudi koje je pogodila nevjerojatna teškoća življenja u Hrvatskoj nakon razrušenih i oštećenih kuća i stanova. Preduvjet sretnog studiranja naših mladih je i sretan život u njihovim domovima kao i uvjeti u kojima studiraju u svojim visokoškolskim ustanovama.
Sa svojih 115 vremešnih godina Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu zajedno s Akademijom dramske umjetnosti i Muzičkom akademijom čini tri umjetničke sastavnice Sveučilišta u Zagrebu. Izvorno se sastajala od slikarskog, kiparskog odjela i odjela za kandidate učitelje risanja, danas nastavničkog odjela. S ljubavlju studenti i profesori izgovaraju ALU za Akademiju koja se danas sastoji od šest odsjeka: slikarski, grafički, kiparski, nastavnički, animirani film i novi mediji, konzerviranje i restauriranje umjetnina i broji oko 360 studenata godišnje. Osim pogleda unatrag na dvije teške godine zbog pandemije i potresa, preseljenja i 115. obljetnice Akademije, povod za razgovor s dekanom Tomislavom Buntakom upravo nakon otvorenja ALU PERSPEKTIVA 2022, još jedne završne godišnje izložbe studenata ALU u Zagrebu, je i kako budućnost diplomanata Akademije u Hrvatskoj učiniti sigurnijom i svjetlijom. ALU PERSPEKTIVA 2022, na kojoj se predstavljaju najbolji studentski radovi nastali tijekom godine kao rezultat nastavnoga procesa, održava se tijekom 14 toplih ljetnih dana, od 10. do 24. lipnja, i to ponovno na čak četiri adrese: u Ilici 85, na Jabukovcu 10, u Zamenhofovoj 14 i Teslinoj 12.
ALU PERSPEKTIVA 2022 odličan je primjer kako Akademija nastavlja bogatu tradiciju razvoja nove umjetničke prakse i povezivanja između različitih umjetničkih formi. Pravi put k osnaživanju vidljivosti radova mladih hrvatskih umjetnika, studenata i diplomanata je i otvaranje "vrata" ALU prema široj javnosti građanstvu, studentima ostalih fakulteta, stručnoj javnosti, kolegama, umjetnicima, poticaj na suradnju raznim srodnim ustanovama, državama i gradovima te svakako poziv novim nekim novim generacijama mladih studenata. Nasljeđe je da smo tu zbog studenata i borbe za status umjetničkog područja i stvaralaštva, da je to kontinuiran čin i da moramo tražiti nove generacije koje će nastaviti graditi ne zaboravljajući tradiciju, ali i otvorenost za nove prostore sadašnjosti i budućnosti.
Dvije velike krize – pandemija i potresi obuhvatili su vaš drugi mandat te potpuno promijenili sve što smo do sada poznavali u školstvu i životu studenata i profesora. Kako je Akademija preživjela ova teška vremena, vaši studenti, profesori i vi osobno?
Jednostavno smo preživjeli, prilagodili se novonastaloj situaciji kako bi ispunili najvažniji zadatak, dali svojim studentima i studenticama temeljna znanja iz područja visokog umjetničkog obrazovanja za njihovu budućnost. Bilo je i još je uvijek vrlo teško, cijela uprava te voditelji službi zaista su dali sve od sebe da sve izgleda normalno. Ušli smo odmah prvi dan kad je bio potres u zgrade, imalo se što vidjeti, bili najizloženiji u vrijeme prvog doba pandemije. Kad ste u upravi, od vas se očekuje da ste tu za sve, i za kolege profesore i za studente. Istovremeno pokušaj definiranja stanja na umjetničkom području, organiziranje nastave u 2500 četvornih metara manjem prostoru, zatim neriješena imovinskopravna problematika koju smo rješavali, prigovori da smo među najlošijima u provedbi obnove, a istovremeno smo gotovo na koljenima molili za suglasnosti za početke obnove za neke objekte koju smo dobili samo 15 godina kasnije od prvog ugovora, a dvije godine kasnije od potresa. Napomene da moramo paziti kako provodimo obnovu jer bi po nas mogli doći jer smo se ogriješili o zakon, a nismo mi arhitekti ni građevni inženjeri, već postupamo po napucima i pravilima naših profesionalnih savjetnika koje smo morali uzeti za provođenje obnove. Zaista je još uvijek izazovno, pitamo se tko razumije sadržaj i značenje visokog obrazovanja. Premali smo da ne školujemo vrhunske stručnjake, umjetnike, inženjere koji mogu razvijati svoja područja, premali smo da ne cijenimo odlične rezultate, već da se zadovoljavamo stručnim studijima, barem na umjetničkom području. Mislim da je umjetničko područje preživjelo ove krize i dalo važne smjernice za daljnji razvoj naše studentske populacije u umjetnosti, brinulo se oko sadržaja znanja, vještina i kompetencija. Slijede nam selidba, čekanje dovršetka obnove, povratak, a istovremeno naše se poslanje mora razvijati. Osobni pojedinačni pristup koji je ideal za obrazovni proces temeljna je tradicija umjetničkog područja. Moja uprava i ja smo preživjeli, s malo iskorištenog godišnjeg te mnogim radnim vikendima te dnevnim šihtama radnog vremena od ujutro do navečer. Lakše je jer umjetnost, umjetničko stvaralaštvo, nije samo posao, to je osobno poslanje i ispunjenje.
Osobe koje u mandatnom razdoblju vode ovako važne visokoškolske institucije kao što je Akademija često pitamo što im se čini da ostavljaju u nasljeđe.
Na kraju moga mandata mogu reći da smo preživjeli ovu krizu, da smo se iscrpili od posla, no otvoren je novi doktorski studij, pripremljene su cjelokupne promjene studijskih programa, pokrenuti novi projekti za studente koji su pojačali vidljivost ALU, osigurali redovit rad studentima vikendima te u razdoblju bez nastave ojačali studentsku organizaciju, pokrenuli razvoj stripa, pripremili mogućnost razvoja i pokretanja studijskog programa vezanog za vizualno-likovni moment videoigara, sudjelovali u pripremi zakonske regulacije razvoja umjetničkog područja, Ministarstvo obrazovanja već godinama u različitim političkim opcijama nema stručnu motiviranu osobu da prati razvoj umjetničkog područja u RH, napravili smo i veliku generacijsku smjenu, još više osvijestili važnost umjetničkog područja i stvaralaštva, ipak pripremili dokumentaciju za obnovu i čekamo da se drugi natječaj za glavni projekt zaključi, da prođu rokovi za pitanja i žalbe. Trudili smo se dati nadu i pronašli, rekao bih, prijatelje iz privatnog sektora. Trudili smo se da studenti ostanu zaštićeni i poticani, da ne zaborave čaroliju umjetnosti. Nasljeđe je da smo tu zbog studenata i borbe za status umjetničkog područja i stvaralaštva, da je to kontinuiran čin i da moramo tražiti nove generacije koje će nastaviti graditi ne zaboravljajući tradiciju, ali i otvorenost za nove prostore sadašnjosti i budućnosti.
Upravo je iza vas još jedna svečana dodjela diploma i počela je još jedna ALU PERSPEKTIVA – završna godišnja izložba studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj se predstavljaju najbolji studentski radovi nastali tijekom godine kao rezultat nastavnog procesa. Kako ste i sami diplomant Akademije i dugo ste profesor na Akademiji, zamjećujete li promjene na generacijama studenata? Je li jednako zahtjevno biti student Akademije u današnje vrijeme kao i u vrijeme vašeg studiranja? Koji su to izazovi? U čemu su bolje nove generacije?
Jedno je sigurno isto, a to je da su studenti i studentice talentirani te imaju velik potencijal. Senzibilni su i treba ih ohrabriti da stvore radne navike i razvijaju svoje svjetove. Uvijek je zahtjevno biti student na umjetničkoj akademiji jer nema nekih garantiranih puteva uspjeha čak ni kad ste izvrsni, jer vas ne ocjenjuju samo vaši kolege, već ulazite u svijet ostalih, koji su dosta vezani uz korist, naslonjeni na ovaj liberalni kapitalizam. Čak sve opcije ponajviše su usmjerene u stvaranju uskih zanimanja koje ispunjavaju potrebe pojedinih vrsta poslova i zaboravlja se važnost vizije, a mi školujemo studente posebno za razvoj osobnih vizija i iskoraka. Takvu napetost kada uđete u svijet nakon ALU nije lako preživjeti, no s druge strane za zapošljavanje ima mogućnosti vezanih za različita područja unutar kreativnih i kulturnih industrija. Danas imaju više mogućnosti za međunarodnu suradnju, širi prostor za djelovanje (EU). Mogu lakše naći poslove za preživljavanje, no tko će izdržati osmosatno radno vrijeme i nakon toga rad na svojoj umjetnosti. Nije lako i stoga umjetnici znaju odustati. Na umjetničkim ustanovama je da se izbore za dostojanstvo našeg područja, a ne da nam drugi određuju. Napravili smo pomake, no ima još prostora koji moramo oblikovati u budućnosti. Pitanja novog zakona o visokom obrazovanju pa razdoblje za alumnije.
ALU Perspektiva jedan je od projekata Akademije koji zbližava studente i ljubitelje umjetnosti. Je li Akademija dovoljno otvorena prema široj zajednici i što sve čini na tom polju?
ALU Perspektiva naša je završna izložba, najvažnije događanje u akademskoj godini za Akademiju likovnih umjetnosti. Nema puno visokoobrazovnih ustanova koje tako jasno pokazuju dosege svog jednogodišnjeg djelovanja pred očima kako stručne tako i najšire javnosti. Predstavljamo rezultate rada studenata i profesora. Naši studijski programi vezani su za potrebe šire zajednice. Do prije dva mjeseca bila je još pandemija i nismo smjeli preotvoreno ići prema van. Pripremamo različite projekte koje ćemo ojačati na jesen. Od murala za bolnice do izdavanja strip-izdanja, suradnje na projektima s drugim institucijama. No moramo dočekati jesen i vidjeti kakva će biti situacija s pandemijom, kako ćemo započeti nastavu u novom prostoru, u Jadran filmu u Dubravi, hoće li nam dati ugovore o obnovi, čekamo završetak natječaja, trebamo započeti građevinske radove na obnovi Ilice 85. Pripremamo veliku predbožićnu akciju za pomoć našim studentima pod nazivom "Plati i nosi" u Domu HDLU, Meštrovićevu paviljonu, gdje će se moći kupiti studentski radovi. Surađujemo s Trijenalom kiparstva, sa Zagrebačkim salonom, vjerujem ponovno i s Animafestom... Imamo razne planove koji će, naravno, ovisiti i o financiranju. Evo u ovom trenutku ne znamo kako će završiti ovo veliko poskupljenje energenata koje je već sada preskočilo naše odobrene proračune.
Predsjednik ste i HDLU te odlično poznajete svijet domaćih likovnih umjetnika. Kakav je društveni status hrvatskih umjetnika? Priprema li i na koji način Akademija svoje studente na izazove života za umjetnost i od umjetnosti?
S obzirom na to da nemamo razvijenu zakonsku strukturu koja definira početnu poziciju statusa umjetnika, tek u novom prijedlogu novog zakona o visokom obrazovanju definiramo umjetničku djelatnost i stvaralaštvo na sveobuhvatniji način, tek je sada donesen novi pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima koji stvara dobru početnu poziciju za razvoj zakonskog statusa i pozicije umjetnika. Sve to. naravno, stvara dojam da je umjetničko područje nesigurno. Istovremeno, mi smo naslonjeni na Ministarstvo kulture i medija jer mi obrazujemo kadrove koji će stvarati identitet umjetničkog stvaralaštva u prostorima gdje se pokazuje i oblikuje kultura. Na razmeđu smo i moramo biti aktivni jer je očito da razina koju dosežu oni koji nisu umjetnički obrazovani i prošli ovakav studentski put na akademijama ne dosežu najviše standarde. Treba poslovati, no nije sve na prodaju i talent se ne može kupiti, već ako postoji razviti i osloboditi.
U kojoj je mjeri jak utjecaj današnjih umjetnika na promjene u društvu i otvaranju novih društvenih perspektiva? Vidite li svoj osobni doprinos u tome?
Svaka društvena skupina pa tako i umjetnička zajednica važan je čimbenik prosperiteta društva, a zajednica čiji je temelj kreativnost i vizija kao što je čini umjetnička zajednica temeljna je za razvoj boljeg i plemenitijeg društva. Već samim postojanjem i stvaranjem vlastitih svjetova umjetnici ostvaruju nove perspektive. Moj doprinos ocijenit će drugi na temelju postignutih rezultata.
Koliko organizacije poput HDLU mogu odgovoriti na trenutačne izazove koji su pred hrvatskim likovnim umjetnicima?
HDLU u Zagrebu jasno je pokazao u zadnjem 30-godišnjem razvoju kako se razvija jedno društvo umjetnika, koliko je to dug i naporan proces, kako su se navikli u društvenoj zajednici smatrati nas nesposobnima za jasna razvojna rješenja. Mislim da smo u HDLU u posljednjih 14 godina pokazali kako se razvija jedna 154 godine stara neprofitna organizacija, imamo jasne i transparentne pokazatelje – od EU projekata, novog identiteta važnih projekata Zagrebačkog salona, Salona mladih, Bijenala slikarstva, različitih izložbenih suradnji, residence programa, jake međunarodne suradnje, razvoja projekata važnih za prepoznavanje u široj društvenoj zajednici (npr. murali u zatvorskom sustavu i bolnicama), uključivanja članstva u razne natječaje, jasnog branjenja identiteta umjetničkog područja od tradicije do otvorenosti novim tendencijama. Dali smo novi identitet koji se naslanja na žilavu organizaciju djelatnika te na velik dio volonterskog rada Upravnog odbora i predsjednika, Nadzornog i ostalih odbora. Pokazali smo što znači koristiti 150 godina dugu tradiciju i davati nove mjere za daljnji razvoj identiteta i prisutnosti umjetnosti u društvu. Istovremeno, ne znam tko kontrolira rezultate rada udruga i društva umjetnika jer nam je ove godine za 50 posto smanjeno financiranje za djelatnost u gradu Zagrebu. To su mjere transparentnosti, ali i rezultati. Mislim da smo pokazali kako se razvija društvo i stvara novi umjetnički identitet u ovom turbulentnom društvu, a, kako sam i prije rekao, važno je uspostaviti kontinuitete pa ponovo i ponovo ispočetka definirati strategije i obujam mogućeg djelovanja. Posebno važan segment je istraživanje, promjena metoda privlačenja, obrazovanja i oplemenjivanja publike našim projektima i izložbama. Mislim da smo tu učinili uistinu važne iskorake, a tek smo načeli mogućnosti. Naravno, sve je usmjereno na promociju umjetnika, umjetnica i umjetničkog stvaralaštva i djelatnosti. Razvoj publike i razvoj promocije umjetničkog stvaralaštva jedan je od temeljnih, središnjih napora što je, po mom mišljenju, HDLU u Zagrebu označilo kao jednog od najvažnijih čimbenika razvoja tog područja. Nismo to sami uspjeli – od drugog tipa dijela vođenja izvršnog dijela poslovanja, od ravnateljice do partnera na tom području (Cloverfield, Real grupa, Večernji list i dr.) To je dobra i plemenita borba.
Društvene mreže ušle su u sve pore suvremenog čovjeka. Kako komentirate utjecaj društvenih mreža na konzumaciju vizualnih umjetnosti te njihov utjecaj na rad umjetnika?
Svi vizualni materijali utjecali su na vizualne umjetnike oduvijek, nismo mi odvojeni od stvarnosti, u njoj živimo i bombardirani smo vizualnim senzacijama. Utječe jako na umjetničku zajednicu, no to je normalan razvojni put, a naglasci će se definirati vezano za to kako se društvo razvija, je li prisutno čovjekoljublje ili pohlepa. Vidjet ćemo, no sve te aplikacije novi su alati i sigurno će mnogi umjetnici dati tom prostoru nov plemeniti identitet.
Otvaraju li društvene mreže mogućnost proboja hrvatskim likovnim umjetnicima izvan Hrvatske? Je li to više mit, dok je stvarnost i dalje u rukama promotora i galerista?
Mogućnost komuniciranja uvijek otvara nove mogućnosti za promociju te nove medijske mogućnosti daju prostora za razvoj poslovne i umjetničke prezentacije za umjetnike. Dalje ćemo vidjeti kako će se sve razvijati.
I za kraj, pati li vaše stvaralaštvo zbog akademskih obveza i obveza u HDLU? Kad možemo očekivati vaša nova djela?
U klasičnom smislu pati jer bez ovih poslova imao bih više vremena, no život se živi i donosi svoje razloge i mogućnosti i, ako ovo može pomoći, onda je super da sam aktivan na umjetničkom području. Trudim se slikati i raditi redovito, upravo je završila izložba u Puli. Mnogo je planiranih projekata pa ćemo vidjeti. Najviše zapravo čekam da se proces obnove na ALU napokon počne i konkretno odvijati te da u novom prostoru Jadran filma započnemo nastavni ciklus i uhvatimo ritam odvijanja nastave. Tada će mi biti neizmjerno lakše.
