"Kralj Gordogan" Radovana Ivšića prva je ovosezonska dramska premijera u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Ivšićevo remek-djelo, koje će po prvi puta na scenu zagrebačkoga HNK-a postaviti redatelj Rene Medvešek, premijerno će se odigrati 25. listopada 2024. godine. Poetike Renea Medvešeka i Radovana Ivšića uvelike se preklapaju. Oba su autora u potrazi za kazališnom istinom, a njihov je umjetnički rad pozornica tijela i glumca, snova, poezije i tišine, ljubavi i opake stvarnosti.
"Iznimno mi je drago da otvaramo sezonu tekstom Radovana Ivšića koji se po prvi put s predstavom "Kralj Gordogan" izvodi na sceni HNK-a u Zagrebu. Ovom predstavom dajemo i obol Ivšićevoj Družini mladih, pa tako u našoj predstavi nastupaju mladi i talentirani glumci koji tek dolaze", izjavila je ravnateljica Drame zagrebačkoga HNK-a Tena Štivičić. Predstavu "Kralj Gordogan" možete pogledati 26. listopada (subota), 8. studenog (petak) i 12. studenog (utorak).
Priču o apsolutističkom vladaru, koji je nezaustavljivo pohlepan u istrebljivanju svega vitalnog u svojoj kraljevini, donosi mahom mlad glumački ansambl kojega čine Marin Klišmanić, Ivan Colarić, Tesa Litvan, Marin Stević, Ozren Grabarić, Lana Ujević, Igor Jurinić i Kristijan Petelin, a koji načinom izvedbe priziva slavnu Družinu mladih.
"Ova nadrealistična drama, napisana davne 1943. godine, rekontekstualizira se novom inscenacijom te doživljava zastrašujuću aktualizaciju potaknutu okrutnim zbivanjima kojima smo, nažalost, okruženi", rekla je dramaturginja Ana Prolić te objasnila kako ova "nadrealistička anti-bajka" izokreće uvriježene postavke bajkovitog svijeta - Gordoganov protivnik onemoćan je čarobnim napitkom zaborava, ljubavni par obješen, a lȕda koji jedini ima slobodu govora skončat će nesretnim slučajem. "Unatoč tome, "Kralj Gordogan", osim zanimljiva narativa i izvrsne igre, donosi na scenu divan poetski jezik", zaključila je.
Radovan Ivšić (1921. − 2009.), pjesnik, prevoditelj, teoretičar, nomad, enfant terrible nadrealističkog pokreta i kazališni revolucionar, jedinstven je i kompleksan autor hrvatskoga književnog kanona. Njegovo je kazalište kolektivni otpor svakomu nametnutom građanskom ukusu ili ideološkom dekretu, svakoj, kako bi to on nazvao, subvencioniranoj dosadi. Ivšićeva je poetika prostor nepokorene slobode u kojem se otkazuje poslušnost kako bi se kazalište vratilo svojoj biti, tijelu i poeziji i tišini koja stoji njima nasuprot.
