Sve što se još nije znalo ili je na neki način bilo nejasno u vezi s osebujnim kulturnim stvarateljem Ljubom Babićem, razjašnjeno je na zagrebačkoj izložbi u Modernoj galeriji gdje su bila predstavljena njegova antologijska djela, slike oblikovanje knjiga i plakata, scenografije i kostimografija. U četveromjesečnom izložbenom pregledu našlo se mjesta i za stručni simpozij. Izložba "Ljubo Babić – Antologija" preseljena je ovih dana u Dubrovnik, u Umjetničku galeriju gdje će biti otvorena od četvrtka 21. travnja u 20 sati do 22. svibnja 2011. godine. Prema riječima Biserke Rauter-Plančić, ravnateljice zagrebačke Moderne galerije, prijenos izložbe u Dubrovnik rezultat je višegodišnje iznimno dobre suradnje dviju galerija koje se svim silama nastoje suprotstaviti pauperizaciji dalmatinske muzejsko-galerijske scene.
Umjetnička galerija Dubrovnik predstavit će gotovo 30 godina nakon zadnje izložbe djelo Ljube Babića (1890.-1974.) u autorskoj koncepciji dr.sc. Ivanke Reberski. Izložba predstavlja slikarski opus Ljube Babića, jednog od najvažnijih hrvatskih modernih slikara, ujedno i povjesničara umjetnosti, likovnog pedagoga, muzealca, scenografa, ilustratora, urednika i književnika, a izloženo je više od stotinu djela koja svjedoče o brojnim fazama Babićeva stvaralaštva. Između ostalih, tu su djela koja svjedoče slikarske početke u kojima je vidljiva poduka Mencija Clementa Crnčića i utjecaj kromatike zagrebačke slikarske škole, djela iz minhenskog i pariškog perioda, te djela koja svjedoče Babićevu osobitu inačicu ekspresionizma, nastalu uoči Prvog svjetskog rata u slikarski najvažnijem i najintenzivnijem razdoblju umjetnikova života. Dragocjenost izložbe potencirana je i činjenicom da su neke slike iz tog razdoblja (npr. Crveni stjegovi iz 1919., prva verzija istoimene slike iz 1921., iz privatnog vlasništva u Londonu), predstavljene hrvatskoj kulturnoj javnosti nakon gotovo trideset godina.
Autorica izložbe je, nadalje, osobitu pažnju posvetila odabiru djela koja revaloriziraju Babićevu ulogu - veću nego što se do sada mislilo u kontekstu „novih realizama“ dvadesetih godina, a u velikom broju su izloženi radovi nastali potkraj dvadesetih i tridesetih godina kada Ljubo Babić napušta tonsko građenje i plastičko oblikovanje forme i uvodi boju kao glavni graditeljski element slike. Tematski se posvećuje slikanju hrvatskih krajolika i razvija programatsku tezu „o našem izrazu“, o stvaranju likovnog izraza koji bi bio odraz identiteta hrvatske sredine, a koja će ga zaokupljati do kraja života. Na izložbi je tako zastupljen i glasoviti ciklus Rodni kraj, koji nastaje sredinom tridesetih godina i u kojem razotkriva regionalne posebnosti njemu osobito bliskog, sjeverozapadnog prostora Hrvatske. Iz kasnih desetljeća slikareva stvaranja su, između ostalih, zastupljeni radovi u tehnici pastela, kojima je Babić u pedesetim i šezdesetim godinama izazivao živ interes publike, a izložba uključuje i desetak grafičkih radova iz ranijeg razdoblja kojima se Babić dokazuje kao vrsni grafičar maksimalne preciznosti i čvrstoće poteza.
