Nakon što je u utorak završio svoj povijesni recital u Lisinskom, Ivo Pogorelić zaključao se u garderobu i poručio da neće izaći dok hodnik ispred ne bude potpuno prazan. Njegovo je sviranje skladbi Ludwiga van Beethovena te večeri bilo ozareno i njegovim vlastitim uživanjem u glazbi, a prsti su oblijetali klavijaturu s nevjerojatnom lakoćom. Tako se barem činilo nama u publici.
Upravo zato svi prisutni iza pozornice s punim su razumijevanjem požurili ispuniti maestrovu potpuno razumljivu želju. I slušatelji su se te večeri razilazili u neuobičajenoj tišini. Kako li je onda tek bilo onom koji je proizveo sve te silne dojmove?
– Na ovakvim koncertima svi potroše mnogo kalorija, i onaj koji svira i oni koji slušaju – rekao mi je maestro Pogorelić, ali tek jučer, u petak, kada mi je ljubazno dodijelio termin za razgovor, uz koji sam dobio i mnogo više: poziv na zajedničko razgledanje Picassove izložbe u Klovićevim dvorima.
Maestro i njegova dugogodišnja suputnica gospođa Miljenka Stanić inzistirali su na kupnji ulaznica za koje su čuli da su skupe. Zamolili su me da sve prođe bez ikakva protokola i bilo kakvog posebnog tretmana te se raspitali smije li pokraj Picassovih remek-djela u torbi svog gazde prošetati i Pogorelićeva miljenica Mia. Dozvolu su dobili, a maltezerica je opravdala povjerenje. Nijednom nije zalajala, čak ni na Picassovu skulpturu mačke.
Pijanist koji svoje jedinstvene sviračke sposobnosti duguje i jedinstveno upornom radu divi se posebice Picassovoj energiji koja ga je također tjerala na rad do kraja života.
– Da je bio kompozitor, iza Picassa bi ostala glazba koja bi svakom čovjeku bila razumljiva, a opet bi u njoj bila sva sila finesa koje se nikad ne bi mogle do kraja proučiti ni shvatiti – rekao je Pogorelić koji je bio jako zadovoljan zagrebačkom izložbom, pokazavši i vlastito veliko znanje o velikom umjetniku, njegovim djelima i životu.
Ali uzalud sav talent bez rada, temeljna je poruka pijanista koji je iz Klovićevih dvora otišao pravo za klavir u Lisinskom da bi još koji sat divnog proljetnog dana proveo vježbajući prije puta u Split gdje svira večeras.
Ipak, druženje je završilo razgovorom o Beethovenu. Kristalna jasnoća s kojom nam je Ivo Pogorelić u Lisinskom rasprostro Beethovenove note zrcali se i u riječima dok, ne skrivajući zadovoljstvo obavljenim poslom, iznosi svoje misli o glazbi velikog skladatelja.
– Sada sam tek odškrinuo vrata riznice, a kao nasljednik Beethovenove pijanističke škole osjećam i odgovornost prema njegovim djelima – rekao nam je virtuoz ne otkrivajući naslove skladbi na kojima već radi. Ali jednu smo ekskluzivnu potvrdu ipak dobili: počinje rad na Klavirskom koncertu R. Schumanna.
