Vraćaju li se “normalni” koncerti, pa i svadbe, mnogima je bilo glavno pitanje prošlog tjedna, ponajviše medijima. Nakon najava da će se i u Hrvatskoj, kao i u svijetu, održati par epidemiološki kontroliranih okupljanja, ali bez epidemiološke distance, kako bi se provjerila sigurnost publike i prenosi li se virus i dalje, jasno je da je i kod nas prihvaćena strategija iz svijeta, ali ne potpuno. Budući da će svi na skorašnjim probnim eventima biti ili cijepljeni, ili su preboljeli COVID-19, ili testirani, jasno je da će biti samo prijenosa glazbe. Kao što je to bilo u Barceloni, Liverpoolu ili Miamiju, gdje su slični projekti pokazali potpunu sigurnost publike, “čipirane” ne “Bilom Gejcom”, nego telefonskim aplikacijama i QR kodom koji su, pored ulaznica, naglo postali glavni statusni simbol suvremenog svijeta.
Govorimo, dakako, o povratku koncerata, kazališnih predstava i ostalih okupljanja s većim brojem publike, koji bi do neke mjere mogli najaviti potpuno otvaranje iduće godine, kojem se nada čitav svjetski show-business. Jer su i gotovo sve međunarodne rasprodane turneje i najavljeni nastupi iz 2020. prebačeni prvo u 2021., pa zatim u 2022. godinu. Od Pearl Jam do Red Hot Chili Peppers, Rage Against the Machine i zagrebačkog nastupa Celine Dion, premještanje termina iz prošle u ovu, pa zatim iduću godinu, postalo je simboličkim znakom nade da možda nije sve “riknulo” i da će se uskoro vratiti kakvo-takvo staronormalnije. I ponajveće svjetske rock-zvijezde već su lani stabilizacijski najavile da je prije 2022. teško očekivati ikakve ozbiljnije poslovne poduhvate, jer, dok nema slobodnih putovanja preko granica, nema ni publike koja bi slijedila omiljene izvođače po europskim dvoranama i stadionima. Dakako, sve je to veliki posao, u kojem najveći igrači s menadžmentom pažljivo osluškuju situaciju i čekaju kad će bukirati ternime za 2022. U tom smislu valja reći da su domaći organizatori koncerata pokazali zavidnu samokontrolu, makar i na štetu vlastite zarade i zarade domaćih glazbenika koji nisu svirali, nego su sjedili po kućama i čitavu prošlu i ovu godinu pokazali strpljenje i poštivanje epidemiološke stvarnosti kakvo nismo doživjeli od organizatora masovnih sprovoda, nogometnih navijača, misa u crkvama ili predizbornih skupova na predsjedničkim i parlamentarnim izborima prošle godine. Dapače, puno veći je broj ljudi bez ikakve epidemiološke distance bilo na sprovodima Milanu Bandiću, Cici Kranjčaru, povorci Torcide ili pred kafićem u zagrebačkoj Varšavskoj ulici, nego na ispraćaju princa Charlesa ili na nastupima po zagrebačkim klubovima gdje je tek nešto više od dvadesetak ljudi moglo uživati u recentnim programima.
Mnogi od najavljenih domaćih koncerata idućih tjedana omogućeni su uz pomoć akcije “Jer svirati se mora”, kojom je Ministarstvo kulture i medija u suradnji s Hrvatskom glazbenom unijom dodijelilo izdašna novčana sredstva za troškove produkcije koncerata, kojima se bar donekle poništava smanjeni broj publike i poguban ekonomski efekt smanjene kupnje ulaznica za koncerte. No, takvu akciju trebalo bi proslijediti još jačim poticajima okupljanja i dolazaka u Hrvatsku. Da bismo došli u rang onoga što trenutačno provode u Velikoj Britaniji, svi predstojeći događaji s publikom kod nas trebali bi imati jednu praktičnu prednost. Naime, nabrojeni svjetski eksperimenti ponajviše su pogonjeni besplatnim negativnim testovima na koronu, s kojima publika putem aplikacija može istog dana saznati da je “negativna” i otići na neki koncert. Kod nas se oko navodnih skorašnjih popuštanja mjera za veće okupljanja još uvijek govori o onima koji su cijepljeni, ili su preboljeli COVID-19, ili su “negativni”.
No, ne samo zbog toga što većina mlađe populacije koja izlazi još uvijek nije cijepljena, bitno je shvatiti da samo besplatni testovi na koronu mogu “otvoriti” tržište za publiku, ali i za turiste do kojih nam je stalo, bez priča o diskriminaciji cijepljenih spram necijepljenih. Sasvim konkretno, državljani Velike Britanije imaju pravo na dva besplatna testa tjedno, zbog čega je logično prepostaviti da će mnogi dva ili više puta tjedno kupiti ulaznice za neki program. Kod nas cijena testiranja košta od 150 kuna naviše - najavljeni su i brzi kućni testovi od 100 kuna koji bi se uskoro trebali pojaviti u ljekarnama - ali je teško pretpostaviti da će netko na cijenu ulaznice od stotinjak kuna platiti još toliko da bi mogao ući na koncert. Jednostavnom logikom lako je shvatiti da bi samo besplatni testovi, stimulirani od države koja je i turistička destinacija, mogli ubrati ploda u omasovljenju turizma i event industrije, koji bi zatim putem poreza u većoj mjeri uplaćivali davanja u državni proračun i nivelirali troškove tih istih besplatnih testova. U praksi jedino takav model može zaista liberalizirati tržište i otvoriti ga budućim događanjima za široku publiku i turiste, a time posljedično i za veće iznose uplaćene u državni proračun, jer, raditi se mora.
