Jedan od najpoznatijih likova svjetske literature – Molièreov Harpagon, tj. glavni junak komedije “Škrtac” - izgovara stihove koje pjeva Mišo Kovač?! I sve savršeno funkcionira! To je nova predstava Satiričkog kazališta Kerempuh, u kojoj je na djelu moćan autorski duo hrvatskog kazališnog svijeta Tomislav Zajec i Dora Ruždjak Podolski, koji su “krivi” za jedan od najvećih hitova ZKM-a “Črna mati zemla”, nastalom po istoimenom romanu Kristiana Novaka.
Ovdje u “Škrcu” Tomislav Zajec autor je adaptacije dobro poznatog djela, koje (vjerovali ili ne) još nikada nije igralo u ovom kazalištu, iako je po mnogočemu temelj svjetske komediografske literature. Zajec je priču iz 1668. godine učinio našom pričom, a to je uspio urnebesno učinkovito, ugrađujući stihove iz svima dobro znanih zabavnih i pop-pjesama, u replike Molièreovih junaka. Tako priča o svim devijacijama tadašnjeg društva, a škrtost je samo vrh ledene sante, postaje priča koju i danas ne samo razumijemo nego i živimo. Dora Ruždjak Podolski tu travestiju režira inzistirajući na dobroj zabavi i odličnim glumačkim izvedbama, čime ovaj klasik dobiva sasvim novo ruho.
No, u slojevima koje skriva ta dobra kazališna zabava s mnogo smijeha, krije se i puno samoironije usmjerene na kazališni svijet. Tako i sami junaci priče, ne samo da na trenutke zauzimaju uloge kazališne publike već i parodiraju vječno pitanje kako teatarske klasike prilagoditi kazalištu 21. stoljeća, kako ih učiniti bliskim publici koja više nema vremena za pet činova neke komedije, jer joj je koncentracija svedena na dužinu SMS-a ili tvita.
Taj autorski kredo o “pomaku” slijede i (doslovno pomaknuta) scenografija Stefana Katunara, kostimi Barbare Bourek i glazba Stanislava Kovačića, u kojoj nema baš ništa iz spomenutih zabavnjaka, jer stvar je u patetici, ali ne izraženoj notama. Glavnu ulogu igra Hrvoje Kečkeš, definitivno u izdanju za pamćenje, baš kao što je odlična i Linda Begonja u ulozi ženidbene posrednice, te Josip Brakus, Maja Posavec i Filip Detelić.
Premijera “Škrca” zapravo je večeras, ali su zbog epidemioloških mjera novinari zamoljeni da predstavu pogledaju na jednoj od dvije pretpremijere. Naime, po najnovijim koronapravilima u ovo kazalište smije uči tek 37 gledatelja, a zajedno ne smiju sjediti čak ni oni koji su stigli ne iz iste kuće, već i iz istog kreveta. Stoga ako ih gledate ovih dana, ne štedite dlanove, ni smijeh, jer zaista nije lako igrati pred gledalištem koje zjapi prazninom, ma koliko bilo smiješno dok Harpagon traži svoju škrinju dukata kroz “mnoštvo”.
