Duboko intimna priča o gubitku. Tako se najjednostavnije može opisati novi roman Marine Vujčić “Mogla sam to biti ja” (Hena com, urednica Nermina Husković, 119 kuna). Ona svoju priču stavlja u psihijatrijsku ordinaciju, a psihijatrica Laura glavna je junakinja koja svoj život – i životne promašaje – promatra kroz prizmu problema svojih pacijentica. S jedne su strane to tipične ženske priče, a jedini muški pacijent koji dolazi na seanse kod Laure svojevrsni je lakmus-papir njenih emocija. Svi ostali tek su dijelovi slagalica ženskih sudbina.
Svaka od njih govori o gubitku, a kroz najvažniju – i najtužniju – od tih priča jasno je da autorica govori o svom životu, smrti svog supruga. S te je strane ovo izuzetno hrabra knjiga, ali i štivo koje može pomoći mnogima. Da treba nastavati živjeti! Ali kako? Koliko je tuge i slomljenog srca primjereno kada umre ljubav tvog života? S kolikom se tuge može ostati živjeti, ili barem biti funkcionirajuće biće u svakodnevici u kojoj je najvažnije dijete?
Marina Vujčić mudro ne odgovara na ta pitanja. Ona piše priče o životima žena koje su svaka na svoj način riješile te ili neke slične dileme jer, naravno, koliko različitih žena, toliko je i mogućih odgovara. Jedna od njezinih junakinja uvijek ide kontra svog života birajući poslušnost prema očekivanjima drugih, druga je nezadovoljna u vezi, treća mora svoj život započeti ispočetka... svaka od njih pokušava i bori se na svoj način.
Svaka ima svoju priču i svoje riječi. Te su riječi važan podtekst ovog mudro (i sjajno) napisanog romana, a sve one na neki način progovaraju i o tome koliko nam psihijatrijska ordinacija (čak i ako smo u nju došli samo kako bi umirili roditelje koji plaćaju seanse) može pomoći kako bi u vlastitom životu prevladali najveće gubitke. Je li to “posao” koji moramo odraditi sami ili je promatrač (onaj koji sluša) sa strane ipak od pomoći? I na to pitanje ne postoji jednoznačan odgovor, a svi oni na neki se način križaju u začudnom kraju ove priče.
Ovo jest sjajna ženska knjiga, ali (i temama i kvalitetom) miljama udaljena od onog što smo posljednjih godina čitali pod tim nazivnikom.
