Slikar i scenograf Željko Senečić prvo će 3. ožujka u 18 sati u Galeriji Ulrich u Ilici 40 otvoriti izložbu slika pod naslovom “Mili moji” uz predstavljanje knjige istoga naslova koja je otisnuta u samo pedeset numeriranih primjeraka i projekciju dokumentarnih filmova koje je snimio o slikaru Juliju Kniferu, Josipu Vaništi, Đuri Pulitici i Dušanu Džamonji. Kad se publika nagleda zagrebačkih veduta i motiva - u petak 19. ožujka u 18 sati u jedinstvenom performanceu na Mostu slobode umjetnik će slike baciti u Savu. Prije nego slike otplove nizvodno autor Željko Senečić u svom će “razbacivanju” imati zvučnu podršku Jazz kvarteta Gruber.
Vedute Zagreba
Prema Senečićevim riječima, tek će četiri slike poslije izložbe u Galeriji Ulrich naći svoje mjesto u sobama i na zidovima ljubitelja umjetnosti. Što ga natjeralo na ovako radikalnu i u isto vrijeme zafrkantsku akciju, pitali smo autora koji prvo objašnjava čemu naslov Mili moji.
- Naslov je Mili moji zato što slike predstavljaju vedute Zagreba. Te vedute svojim roditeljima, sestrama i braći, djedu, baki šalje Antiša iz Zagreba. Umjesto poskarti. Na slici je tekst koji Antiša piše: Mili moji! Prva je slika Zagrebački kolodvor na koji je Antiša stigao u Zagreb. Antiša piše: Mili moji! Ovo je zagrebački kolodvor, a bio bi jako dobra sušiona pršuta. Kako Antiša upoznaje Zagreb, redaju se slike. Jedna od posljednjih je Britanski trg. Na zadnjoj veduti Britanca, Antiša piše: Mili moji, na ovom se trgu svake nedjelje može se vidjet' i kupit' prošlost Zagreba. Počinjem volit' taj grad, tumači Željko Senečić svoj odnos prema Zagrebu.
O tome što spaja slike i roman da nose isti naslov, umjetnik odgovara kako je riječ o slučaju i dodaje kako “to nije bitno. Bitno je da me više izložba slika kao izložba ne zanima. Izložiti slike i nakon izložbe vrati ih atelijer. Glupo. Samo star, lud, jako mlad, neiskusan, očajan ili glup slikar danas radi izložbe. Ja spadam u stare i može mi se oprostiti ta djetinjarija. Živimo u vrijeme kada su slike grubo okupirale naš život.
Slike su imale sreću
- Slike ću 19. ožujka s izložbe kombijem odvesti na Most slobode. Dok Adam Luka bude svirao gitaru, u sumrak, bacit ću slike u Savu. Na mostu Slobode završit će se performans Mili moji. Bit će to zadnji kadar filma snimatelja Borisa Krstinića. Slike veselo lete, padaju u Savu, gube se prema Sisku. Zašto? Slike se slikaju da budu izložene. Slike koje se ne izlože kao da i nisu naslikane. One žalosno umiru u atelijerima slikara. Slike Mili moji imale su sreću. Naslikane su, izložene, viđene, zaplovile Savom i snimljene. Uostalom, mislim da slikari ne upravljaju svojim slikama. A onima kojima danas treba kultura, nemaju ni za život, kaže Željko Senečić.
