Hollywoodski filmovi najviše mogu iznenaditi kada nemate velika ili, još bolje, nikakva očekivanja. U tom je smislu novi film M. Nighta Shyamalana sasvim ugodno „iznenađenje“, s čim se možda neće složiti neki od najvjernijih poklonika njegova rada koji su već istaknuli nezadovoljstvo time da “Zemlja: novi početak” nema one suptilne, mistične slojeve koji su krasili “Šesto čulo”, “Znakove” i “Zaselak”. “Zemlja” je doista lišena Shyamalanova inzistiranja na toj vrsti (nekad precijenjenoj) građenja atmosfere i začudnosti mistikom, što se u nekim slučajevima – okrenemo li pilu na drugu stranu – moglo doživjeti i kao pretencioznost. “Zemlja” je izvana SF akcijski film, ali zapravo je to intimna priča o odnosu oca i sina. I tu činjenicu film nikada ne krije iza nekih drugih elemenata ili efekata koji bi u temelju nezahtjevnoj pričici trebali dati dojam dublje pameti.
A radi se o sljedećem: dječak željan dokazivanja kod oca, vrsnog ali emocionalno krutog svemirskog rendžera, dobiva priliku konačno pokazati za što je sve sposoban kada im se svemirski bord sruši na planetu na “kojem je sve razvijeno da ubija ljudska bića” – Zemlji. Njih su dvojica jedini preživjeli i, da bi se spasili, dječak mora sam prijeći 100 kilometara do uređaja za slanje signala za pozivanje pomoći.
Odnos oca i sina je opipljiv, čime film dobiva razlog postojanja, a ni drugi elementi nisu za odbaciti; osobito vrlo živopisna fotografija, scenografija i kostimi.
Ocjena: 3,5/5
