Bili smo na pravom pravcatom egzorcizmu prije 10 godina, ali tek jučer smo doznali da se đavolsko opsjednuće (zaposjednuće) prenosi poput gripe. Baš tako, zarazno poput gripe! Završava tako, naime, 84. minutni film “Sotona: razotkrivanje” (The Devil inside), koji su jučer prvi imali priliku pogledati hrvatski novinari, a koji će se pred Veliki tjedan i Uskrs početi vrtjeti u Cinestaru.
Glavni lik Isabella Rossi, čija je majka Maria počinila trostruko ubojstvo 1989. (ubila je troje ljudi koji su je egzorcirali u vlastitu domu) i skončala u rimskoj “crkvenoj umobolnici”, nije znala pravi razlog majčina zločina, poslije ni kazne. Uzima kameru u ruke i kreće u Rim snimati dokumentarac (što čini i sam snimatelj filma, pa se film doima poput dokumentarnog, a ne glumljenog. Kamera se stalno trese, pa gledatelju biva pomalo mučno, što ga nuka da pomisli da je i sam malkice opsjednut jer je mučnina jedan od simptoma opsjednuća) i dolazi do službene crkvene školice za egzorcizam. Ondje susreće dvojicu svećenika koji je uvode u svijet “egzorcizama u fušu”, koje oni rade na svoju ruku, jer ne priznaju crkveni prijelaz 1999. na novi obrednik egzorcizma koji je, tvrde, Crkva namjerno učinila obrednom limunadom jer se, kako tvrde, suvremena Crkva ne želi uopće baviti pravim egzorcizmima. Stoga je na njima, kao i na suputnici, Isabelli, da spase svijet od demonskog utjecaja.
Filmski zaplet
Isabellu tako odvode na njezin prvi pravi egzorcizam, koji od početka do kraja, po svim efektima (psovkama i uvredama na račun svećenika, demonskog znanja što je ljudima oko njega u glavi, iznenadnom menstruacijom, govorenjem tuđim jezicima...) i stvarnim i nestvarnim, nalik pravom obredu egzorcizma. Identična je stvar kad njih troje egzorciraju (na svoju ruku i prevarivši liječnike) njezinu majku, koja ih kao igračke baca po sobi. Ali tu dolazi do filmskog zapleta, pa zloduh iz majke Marije Rossi prelazi u jednog od dvojice svećenika, koji poslije strada tragično. Baš kao što poslije prelazi i u samu Isabellu, nad kojom prijatelj svećenik radi egzorcizam u automobilu. Ali svi stradaju pod tegljačem jer se demonom zarazio i vozač, tj. Isabellin snimatelj. Nešto poput gripe, dakle.
Sve piše u obredniku
Za one koji ne vjeruju u mogućnost zaposjednuća zloduha i uspostavom njegove vlasti nad dušom neke osobe film će biti doživljen tek na razini dobrih filmskih efekata, dok će onima koji su upoznati s bilo kojim oblikom istjerivanja đavla film dati previše odgovora koje već znaju.
Na početku se film tako pokušava zaogrnuti isforsiranom vatikanskom zabranom naglašavajući kako je poznato da Vatikan ne dopušta medijski tretman egzorcizma (što nije novost) te da nije pristao na suradnju oko filma. No, očito ne zato što je sadržaj sablažnjiv i vrijeđa temeljna načela vjere, nego više zato što ih suviše pojednostavnjuje i banalizira. Ipak, neupućeni gledatelj moći će nešto i naučiti, tj. upoznati se s formom toga tajanstvenog i mističnog obreda. A to je mogao doznati i da je zavirio u hrvatski prijevod obrednika “Egzorcizmi i druge prošnje”, koji je prije dvije godine izišao u nakladi Kršćanske sadašnjosti.
– Osnovno značenje egzorcizma naslanja se na grčki glagol "exoreizein", koji s imenicom istoga korijena "h-orkos" (zaklinjanje, prisega), upućuje na smisao molitvenog zaklinjanja ili preklinjanja sa željom da moljeni nešto izvrši. Egzorcizmi su u osnovnom značenju molitve zaklinjanja – napisao je liturgičar fra Ante Crnčević u crkvenom časopisu Živo vrelo nakon izlaska obrednika na hrvatskom jeziku.
