U samo deset dana, Opera Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba i u ova turbulentna vremena imala je dvije premijere. Nakon Puccinijeve "Lastavice" izvedene na velikoj sceni kazališta, prorijeđeni ansambl preselio je u manju dvoranu Lisinski gdje je premijerno izveo poznatu komornu operu talijansko-američkog skladatelja Gian Carla Menottija "Medij".
Ostvarujući gotovo hičkokovsku atmosferu redateljica Caterina Panti Liberovici je uz pomoć scenografa Roberta Boldinija, kostimografkinje Alessandre Garanzini i oblikovateljice svjetla Chiare Lussignoli u potpunosti dočarala spiritistički Menottijev svijet iz "Medija", opere koja se bavi uvijek intrigantnom, iako mučnom temom prizivanja mrtvih, ali i analizom ljudskih vjerovanja u besmrtnost duša, pa čak i tijela. A intimistička mala dvorana Lisinski se pokazala kao bogomdano mjesto za izvođenje komornih opera, čak i u uvjetima kada je orkestar smješten na pozornici, ali tamo negdje iza pjevača, sakriven tamnim zlokobnim zastorima i kada dirigent nema direktni kontakt sa pjevačima.
No, dirigentu Josipu Šegi to nije bio problem, pa je izvedbom uz pomoć dobro pripremljenog četrnaestočlanog orkestra ravnao suvereno i temperamentno, a još suverenije su nastupili doslovno svi protagonisti premijerne izvedbe prevođeni Dubravkom Šeparović Mušović u ulozi gospođe Flore i Ivanom Lazar u ulozi njene kćeri Monice. Njihovi su zapjevi bili i moćni i eterični, a u svakom trenutku maksimalno promišljeni, a gluma i više nego impresivna, ali nimalo pozerska niti prvoloptaška, što je svakako i redateljičina zasluga. U taj su se pjevačko-izvedbeni duet snova uvijek žedan novih iskustava i potvrđivanja, odlično uklopili i Tamara Franetović Felbinger kao gospođa Gobineau, Željka Martić kao gospođa Nolan, Ozren Bilušić kao gospodin Gobineau i Leonard Lampert kao Toby, nijemi sluga gospođe Flore i konkretna žrtva njenog sadistički bolesnog karaktera koji je uz pomoć alkohola odvodi u teško kontrolirano, samouništavajuće ludilo.
