Velika freska u kojoj se isprepleću tri razdoblja povijesti: doba Francuske revolucije te Prvog i Drugog svjetskog rata. To je okvir za roman "Žene iz dvorca La Fayette" Stephanie Dray (Znanje, Knjiga dostupna svima, urednica Nataša Pejić, prijevod Lidija Milenkov Ečimović, 6,50 eura). Priča romana izuzetno je zanimljiva, a napetost u njoj raste iz stranice u stranicu jer autorica zapravo prepleće tri posve odvojene priče koje povezuje samo jedan francuski dvorac. Pri tome svako poglavlje prekida u trenucima najvećeg uzbuđenja kako bi radnju premjestila u drugo doba.
Taj joj postupak zapravo pomaže da naglasi glavnu ideju ovog romana: da, ratovi su gadan muški posao, ali žene su te koje velik dio tog posla nose na svojim leđima. Upravo zbog toga možda je i najzanimljivija linija priče ona koja je i najstarija, koja prati mladu, tek udanu, francusku plemkinju koja postaje glavni oslonac mužu koji odlazi na drugu stranu oceana kako bi se borio za američku nezavisnost i koji se u Francusku vraća kao veliki junak, samo da bi se suočio s iskušenjima revolucije i giljotine koja zaprijeti i nevinima.
Na to se zatim spretno nastavlja priča o vremenima Prvog svjetskog rata, kada bogata Amerikanka svjedoči užasima rata u Europi i odlučuje učiniti sve što je u njenoj moći da pomogne ranjenima, ženama i djeci, ali i da uvjeri Amerikance da se vrijedi boriti za ispravnu stvar. I Drugi svjetski rat ovdje ima svoju glavnu junakinju, ženu koja je spremna riskirati sve kako bi pomogla bolesnoj židovskoj djevojčici, ali i mnogima drugima.
Najjednostavnije rečeno, ovaj je roman, kroz tri dionice, zapravo istinska antiratna priča koja donosi (tragičnu) žensku stranu svih ratova, svih prolivenih suza i strahova nad voljenima koje gutaju bojišnice. On je i posveta ženama koje su upravo u takvim olovnim vremenima u stanju iz sebe izvući ono najbolje što imaju, a to je snaga koja može pomicati planine. Ova je priča i dokaz da bi bez žena neviđene snage svi ljudski ratovi bili još pakleniji.
