Prvi roman objavio je u 37. godini. Prije toga pokušao je biti profesionalni nogometaš, u čemu ga je spriječila ozljeda, a afirmirao se ne samo kao uspješan broker nego i kao frontmen norveške pop-rock grupe Di Derre koja i danas postoji.
Od 1997. kada je objavio prvijenac, kriminalistički roman “Šišmiš”, ujedno i prvi roman iz bogatog ciklusa o čudnovatom, pomalo nespretnom, ali i seksepilnom detektivu i inspektoru Harryju Holeu, do danas objavio je 22 knjige. Literarni prosjek mu je nemilosrdan. Norvežanin Jo Nesbø, danas gotovo šezdesetogodišnjak, objavljuje u paklenom tempu od jedne knjige godišnje!
Očito se radi o još jednom književnom radoholičaru, koji je u Hrvatskoj prisutan sa čak 18 prevedenih naslova, što je više nego odličan rezultat budući da se radi o piscu koji ne piše na najpropulzivnijim svjetskim jezicima...
Ovih dana je simpatični i zapravo skromno nezahtjevni Nesbø peti put (drugi put službeno) boravio u Hrvatskoj, prije svega predstavljajući svoju verziju Shakespeareova “Macbetha” osuvremenivši ga i pretvorivši u korumpiranog i ovisnog policajca nevjerojatnih političkih ambicija s predvidljivo tragičnim krajem.
U Zagreb je, kao ekskluzivni gost svoga hrvatskog izdavača Fokusa, doputovao iz Beograda, gdje je službeno boravio prvi put i gdje ga je trebala primiti i tamošnja premijerka Ana Brnabić, ali do susreta, čini se, ipak nije došlo. Prvi je put Nesbø kao pisac namjeravao posjetiti Beograd 1999. godine, za vrijeme NATO-ova bombardiranja, ali mu je uskraćena viza jer nije htio sa svojim sastavom svirati kao podrška Miloševićevu režimu u prozirne propagandne svrhe.
Nesbø se ovaj put za boravka u Zagrebu nije išao penjati po stijenama obližnjeg Kalnika kao prije šest godina kada je bio gost Noir festivala, nego su mu domaćini omogućili da se uz iskusnog alpinista Stipu Božića iskuša na splitskom Marjanu. U Zagrebu je, kao bivši nogometaš i ljubitelj nogometa te navijač Tottenhama, dobio na dar plavi Dinamov dres, a u Splitu bijeli Hajdukov. Posjet Zagrebu okrunio je intimnim i doista iznimnim susretom s tridesetak svojih obožavatelja u sjajno uređenom Kulturnom centru u Mesničkoj ulici koji se smjestio u nekadašnjem prostoru restorana “Lady Šram” koji je više nego prijateljski raspoložen prema knjigama i književnicima.
Nesbø je u intimističkoj atmosferi razgovarao sa svojim čitateljima (bolje rečeno čitateljicama jer su bile u velikoj većini), priznajući da na takve bliske susrete s publikom pristaje samo dva puta godišnje. A onda je iz svoga čarobnog šešira izvukao i dar: pustio je snimku nove pjesme svog benda Di Derre (u kojem je do prerane smrti svirao i njegov brat Knut) koju mu je netom prije poslao producent iz Norveške i zamolio zagrebačku publiku da presudi hoće li se ta skladba naći na novom albumu ili ne. Valjda ne treba reći da su ljudi u Mesničkoj ulici bili dobrohotni i odobrili pjesmu. Uostalom, zna Nesbø kako se osvajaju i šarmiraju ljudi jer je riječ o piscu koji je, kako to njegovi agenti tvrde, prodao čak četrdesetak milijuna primjeraka svojih knjiga diljem svijeta. Prije samo mjesec dana Nesbø je bio u National Theatreu u Londonu gdje je predstavljao svoju verziju “Macbetha”. I kako su Englezi, ali i engleski kritičari, komentirali norveško viđenje jedne od najpoznatijih tragedija Wiliama Shakespearea iz pera jednog od vodećih autora krimića na svijetu?
– Ne znam, zapravo i nisam čuo što govore. Inače ja baš i ne čitam kritike, ali koliko sam čuo, osvrti na mog “Macbetha” bili su dobri. Bio bih doista iznenađen da je netko u Engleskoj rekao piscu priča da mrzi prepričavanje Shakespearea – izjavio je za Večernji list pomalo iscrpljeni Nesbø u kratkom razgovoru nakon susreta s publikom u Kulturnom centru u Mesničkoj. A zašto je svoju verziju zlosutnog “Macbetha” smjestio baš u 1970. godinu, dakle u vrijeme koje je četvrt stoljeća odmaknuto od Drugog svjetskog rata?
– Odgovor je vrlo jednostavan. Shakespeare je pisao o prošlosti, pa je bilo logično da i ja radnju smjestim u prošlost. Odabrao sam sedamdesete godine 20. stoljeća kada je došlo do procvata u glazbi, a nezaposlenost je bila mala. Tada ste u gradovima poput New Yorka i u dijelovima poput Manhattana mogli slobodno hodati a da ne budete pokradeni ili ubijeni. Zato sam za svoju priču izabrao baš te godine – rekao je Nesbø koji misli da uopće nije bitno je li njegov neimenovani i izmaštani grad iz “Macbetha” u Europi ili pak u SAD-u. Doduše, precizno je u knjizi napisao da je to grad prepun korupcije sa zapadne obale u kojem je industrija propala, ali da se ne radi o prijestolnici. Prijestolnicu naziva Capitolom i spominje da u njemu postoji velika katedrala.
Naravno, sve zanima koliko će još romana Nesbø napisati o svom glavnom i apsolutno najpopularnijem junaku Harryju Holeu?
– Rekao bih vam, ali to još nije zaključeno – kaže Nesbø koji je u Zagrebu ipak otkrio da je već gotovo dovršio najnoviji roman iz izdašne serije o Holeu, ali da će roman na norveškom objaviti sljedeće, 2019. godine. Zanimljivo, to je godina kada će Norveška biti zemlja gost na najvećem svjetskom sajmu knjiga u Frankfurtu, a Nesbø je uz Karla Ovea Knausgårda jedna od perjanica norveškog nastupa u Frankfurtu.
Osim kriminalističkih romana i scenarija, Nesbø je i popularni autor knjiga za djecu o pomalo nepristojnom i otkvačenom doktoru Proktoru. Je li pisanje poprilično krvave kriminalističke literature isključuje pisanje literature za djecu?
– I ne. Nije da sam baš jako zainteresiran za ubojstva. Pa pišem i kratke priče, tekstove za pjesme, filmske i televizijske scenarije. Za mene je sve to pričanje priče – objašnjava Nesbø. A jesu li, po njegovu mišljenju, krimići samo komercijalna literatura ili se i oni mogu ubrojiti u umjetnički vrijednu književnost?
– Mogu biti i jedno i drugo, za mene je pisanje krimića zabava, iako tu zabavu uzimam vrlo ozbiljno – ističe Nesbø koji je u Zagrebu otkrio da prije pisanja romana od tri do dvanaest mjeseci istražuje temu o kojoj će pisati. Tek nakon što obavi brojne razgovore (pa i s policijskim službenicima) te pripremi minuciozni plan pisanja, vrlo često i s nekim dijalozima, kreće u ono pravo pisanje, u svom omiljenom lokalnom kafiću u Oslu.
A što Nesbø misli o aktualnom skandalu Švedske akademije čiji članovi odlučuju o dobitniku Nobelove nagrade za književnost, zbog čega ove godine u listopadu neće biti objavljen laureat te nagrade?
– Ja sam iz Norveške. Ne znam što je sa Švedskom – ogradio se Nesbø od skandinavskog seksualnog i korupcijskog skandala koji ne bi razriješio ni njegov omiljeni tragičar Harry Hole.
Nesbø je u Zagrebu bio baš na Dan Europe kojim se obilježava pobjeda nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Mi u Hrvatskoj i dalje raspravljamo o tom ratu. U Norveškoj su u Drugom svjetskom ratu na vlasti imali Hitlerova kolaboracionista Vidkuna Quislinga. Je li Quisling danas uopće tema u Norveškoj?
– Svakako da. Drugi svjetski rat nam je i dalje u fokusu, ali možda ne u takvom obujmu i tako problematično kao kod vas. Nije nam to nacionalna trauma kao ovdje u Hrvatskoj, ali o tome ljudi u Norveškoj još govore. Rade se i filmovi o tom razdoblju, o reakciji kralja na okupaciju... – kaže Nesbø.
A je li on imao problema s ruskom vladom zbog najskuplje norveške televizijske serije svih vremena “Okupacija” koja je snimljena po njegovoj inicijalnoj ideji i kojoj je bio i koproducent?
– Kada je počelo emitiranje prve sezone, Rusija je službeno reagirala. Ali, “Okupacija” nije crno-bijela priča. To je fikcija o okupaciji malog naroda. Ona je više sivo obojena priča negoli crno-bijela u kojoj su s jedne strane heroji, a s druge negativci. Heroji su, zapravo, na obje strane – zaključio je Nesbø.
