.Stripovi su u Francuskoj ozbiljan posao. Prema službenim podacima instituta GfK 2019. je u Francuskoj objavljeno 24.300 stripova (od čega 5500 novih naslova), koji su prodani u ukupno 48 milijuna primjeraka uz prihod od 555 milijuna eura. Ako ostavimo po strani ostale brojke i uzmemo u obzir samo ovih pet i pol tisuća novih naslova godišnje, dolazimo do frapantne brojke od petnaest novih stripova dnevno. Kako se uopće probiti kroz to? Kako knjižare i striparnice mogu adekvatno predstaviti svojim kupcima svu tu silnu količinu novih naslova? Kako se kupci snalaze u toj poplavi naslova i kako odlučuju što će kupiti?
Juanjo Guarnido veliki je španjolski majstor olovke i kista koji je pokušao s karijerom u stripu devedesetih, ali neprilike na malom španjolskom tržištu natjerale su ga da potraži kruh u animaciji. Godine 1993. prelazi u Disney gdje radi kao jedan od animatora na animiranim filmovima “Zvonar crkve Notre Dame”, “Herkul” i “Tarzan”, ali ljubav prema stripu ipak je prevladala pa s prijateljem Juanom Díazom Canalesom odlazi u Francusku, u kojoj uspijevaju prodati projekt koji će ih lansirati u zvijezde. “Blacksad” je objavljen u studenom 2000. i pretvorio se u neviđenu senzaciju, ponajviše zahvaljujući zbilja nevjerojatnom Guarnidovu crtežu. 2013. objavljen je peti album “Blacksada” (topla preporuka, riječ je o stripu koji svakako trebate pročitati, u Hrvatskoj je dostupan u izdanju Bookgloba) i nakon samo pet nacrtanih epizoda Guarnido kao da je nestao sa strip-scene.
Dok je za crtače relativno uobičajeno da rade na relativno malo naslova (u Francuskoj je „norma“ otprilike pedesetak stranica, tj. jedan album godišnje, osim ako niste Igor Kordej i radite kao mašina pa crtate četiri albuma godišnje), scenaristi pak uglavnom rade na puno više naslova paralelno, pogotovo ako su već etablirani i popularni. A Alain Ayroles ne samo da je etabliran nego se i komotno može reći da je zvijezda. Njegov premijerni strip “Plašt i očnjaci” je, baš kao i “Blacksad”, postao trenutačni klasik, ali unatoč tom uspjehu Ayroles je napisao još samo dva veća stripa, “Garulfo” i “D” (Fibra je već objavila “Plašt i očnjake” i “Garulfa”, dok “D” izlazi dogodine) i onda kao da je 2016. nestao sa strip-scene.
U Francuskoj se obično kaže da prvi broj nekog novog serijala proda crtač, a nastavke scenarist. Kada je izdavačka kuća Delcourt na festivalu u Angoulemeu u siječnju 2019. uz veliku pompu najavila skori izlazak “Podmuklih Indija” u režiji ovog zvjezdanog dvojca, jedno je odmah bilo jasno – taj će se strip sigurno izvanredno prodavati. Ostalo je samo vidjeti hoće li opravdati (pre)velika očekivanja.
Pikarski roman nastao je u Španjolskoj, u takozvanom zlatnom vijeku španjolske književnosti, a u njemu se u prvom licu opisuje život probisvijeta, skitnice, prosjaka, lupeža ili varalice koji doživljava svakovrsne zgode, služi brojnim gospodarima i pohodi razne društvene skupine. Među najznačajnija djela žanra spada „Životopis lupeža“ iz 1626., koji se izdvaja svojim oštrim humorom. U njemu Francisco de Quevedo, jedan od velikana španjolske književnosti, svojim osebujnim i izbrušenim stilom oslikava surove i groteskne nedaće jedne nadasve osebujne hulje. Na kraju tog romana, smještenog u Španjolsku, pikaro Don Pablos ukrcava se na brod za Ameriku, odnosno – kako se onomad govorilo – Indije. Iako je najavio nastavak, Quevedo ga nikada nije napisao. Zato su to gotovo 400 godina poslije napravili Ayroles i Guarnido.
Don Pablosa zatječemo na brodu za Indije, u prijateljskoj partiji karata s mornarima u kojoj je samo pitanje tko će koga bolje prevariti. Nažalost za njega, Pablos izvlači deblji kraj i leti preko palube u more. Ali zar jato morskih pasa i šačica nautičkih milja može spriječiti s(p)retnog i odlučnog momka od obale spasa? A kad već nisu morski psi, pa neće mu valjda crni robovi doći glave? U redu, ali sigurno se neće tek tako izvući onakav polumrtav sa stola za mučenje? Ubrzo nam postaje jasno: kamo god došao, u kakvu god nevolju upao, Don Pablos uvijek se nekom prefriganom smicalicom dočeka na noge, čvrsto se pritom držeći maksime svog oca, pokoj mu duši, a to je – ne radi! Zgubidan i muktaroš bez časti i obraza podredit će život isključivo jednom cilju – kako se obogatiti bez muke i truda. A kud ćeš boljeg načina za to od Eldorada?
“Podmukle Indije” krase sve uobičajene Ayrolesove vrline – minuciozno konstruirana i izuzetno vješto ispričana priča prepuna vrckavih dijaloga i neočekivanih obrata koji će nagraditi pažljiva čitatelja i pritom ga natjerati na nova čitanja ne bi li do kraja uživao u otkrivanju naizgled nebitnih, skrivenih komadića slagalice koje je Ayroles tobože nehajno posijao putem. A sve to, naravno, garnirano lijepim, dotjeranim rečenicama iz kojih odiše eruditsko znanje i britak um. A da lijepe i dotjerane ne ostanu samo rečenice, pobrinuo se Guarnido svojim crtežom. Naravno, odmah se nameće usporedba s “Blacksadom”, koji je šokirao stripofile svojom elegancijom, inovativnošću i sjajnošću. Ovom se skromnom kroničaru “Blacksad” čini za nijansu ispeglaniji i dotjeraniji, a vrlo je lako moguće i da antropomorfni likovi ostavljaju jači dojam od ljudskih, no ne treba griješiti dušu, u pitanju su doista nijanse. Guarnido je veliki majstor i njegove su stranice Prokletih Indija prava poslastica za svako, pa i najoštrije oko. U ovoj digitalnoj eri, Juanjo je ipak ostao vjeran akvarelu koji njegovu crtežu daje zaista jednu sasvim novu, nevjerojatno upečatljivu dimenziju, pogotovo kad je otisnut na kvalitetnom papiru i u raskošnom, velikom formatu kao u Fibrinu izdanju.
Time smo dobili o odgovor na drugo pitanje – “Podmukle Indije” svakako su ispunile očekivanja. A za ono prvo, u našem je slučaju odgovor nešto lakši: ako ne znate koje stripove čitati – čitajte Fibru.
Podmukle Indije
Fibra
248 x 332 mm, Tvrdi uvez
160 stranica
180 kn
