Izvanredno radno vrijeme Galerije Klovićevi dvori danas do 23 sata, puno emocija, ogroman interes, poseban protokol i zbog sigurnosnih razloga reguliran ulazak te molba svima za strpljenje... dakle, sve je spremno za večerašnje otvorenje izložbe godine – velike retrospektive Ivana Meštrovića u povodu 140. godišnjice umjetnikova rođenja.
Postavljena je na sve tri etaže Galerije, uključujući i atrij u kojem su ostale one najveće i najteže skulpture poput tri tone teške "Na odmoru" te skulptura "Kraj mora" i "Ivan Krstitelj", koje zbog volumena jednostavno ne stanu u lift.
Sve skupa oko 200 skulptura, posudbe kojih su stigle iz Splita, Londona, Praga, Rima, Beograda, Ljubljane... Stručni tim Klovićevih dvora, predvođen autoricama izložbe Petrom Vugrinec i Barbarom Vujanović, na projektu koji kustoski potpisuje Iva Sudec Andreis, radio je tri godine i iza njih je lavovski posao u što će se posjetitelji sami uvjeriti do ožujka iduće godine do kada će izložba trajati, a na konferenciji za novinare u povodu otvorenja predstavljena je i donacija obitelji Meštrović Klovićevim dvorima – skulptura "Daleki akordi" iz 1918. koja je također dio izložbe i nalazi se u atriju.
– Smatrali smo da smo kao obitelj dužni ne samo riječima nego i djelima nagraditi trud svih stručnjaka uključenih u ovu izložbu. Naime, uvijek smo pokušavali donirati jer vodi nas ideja koju je i Ivan Meštrović za života slijedio, a to je da ako je već rođen na ovom tlu i ako ga je ova zemlja stvorila, da joj barem nešto vrati u znak zahvalnosti za sve ono što je uspio postići u svjetskim dimenzijama. Dakle, 2013. Muzejima Ivana Meštrovića darovali smo "Djevojku s čelom" iz 1955. važnu jer je nastala u američkom razdoblju koje se u Hrvatskoj slabo poznaje. Godine pak 2018. darovali smo još jednu skulpturu, opet iz američkog razdoblja, a riječ je o "Domagojevim strijelcima". Aktualnom donacijom skulpture iz Meštrovićeva opusa posvećenog glazbi, zahvaljujemo se Klovićevim dvorima na promociji hrvatske kulture – kazala je Rumjana Meštrović, supruga umjetnikovog sina dr. Mate Meštrovića.
Sama izložba postavljena je kronološki, didaktička je i otvorena za nove spoznaje učenja o Meštroviću, kako najširoj publici tako i da zadovolji i stručne kriterije. Počinje njegovim najranijim, dječjim radovima nastalim u Otavicama krajem 19. st., izrađenim u mekanom kamenu. Oni se rijetko izlažu i vrlo su krhki, a u njima se već vidi začetak njegove kiparske misli jer tijekom čitavog stvaralaštva ostat će vjeran figurativnom načinu razmišljanja. Pratimo ga i po dolasku u Beč gdje dolazi do njegove nove transformacije, usvaja klimu tog grada, simbolizma i dekadencije, propituje neke osnovne ljudske porive i teme u skladu s tim razdobljem. Slijedimo ga i kako se formira kroz Pariz, Rim, Ženevu gdje postaje jedan od najvažnijih kipara u tadašnjoj Monarhiji. Pa tijekom Prvog svjetskog rata, kroz period kada postaje rektor Akademije u Zagrebu, u međuraću kad kao afirmirani umjetnik radi arhajsko-klasične inspiracije i vraća se redu, čak i uz stilske naznake art decoa.
Slijedi period cenzure, njegovo utamničenje u ustaškom zatvoru u Zagrebu početkom Drugog svjetskog rata i potom period kada njegovo kiparstvo već promatramo kao anakrono u odnosu na neke avangardne pravce koji se događaju u Europi nakon rata. Zanimljiv je i korpus djela posuđen iz Narodnog muzeja u Beogradu odakle dolazi pet skulptura među kojima i torzo Banović Strahinje. Time se pokriva njegov Kosovski ciklus s kojim se predstavio u Rimu 1911. odbivši tada izlagati u paviljonu Austro-Ugarske Monarhije. Izlaže u srpskom paviljonu i tu praktički postaje nositelj identiteta nove države Kraljevine SHS.
– Mnogo toga o Meštroviću ne znamo, radi se o prebogatoj biografiji koja uključuje i umjetnički i politički i pedagoški i spisateljski rad i nemoguće je obgrliti sve segmente, zato smo se ovdje odlučili za kiparski rad jer riječ je o mediju u kojem je ostvario svoju najpotpuniju kreativnost kojom se bavio od vlastitih prapočetaka – kazala je Barbara Vujanović.
Zadnji put Meštrović je u Klovićevim dvorima bio izložen prije 40 godina, ovom retrospektivom vraćen je u medije i kao tema i izvor inspiracije, daje se njegova nova revalorizacija i pokušava ga se približiti mladima i onima koji možda nisu uspjeli uhvatiti njegovu suštinu osim kroz paradigme ili stereotipe o njemu. Meštrović je za života bio mjerna jedinica i za pozitivne i za negativne konotacije, ali ostalo je najvažnije – samo njegova umjetnička veličina.
