Stručni tim Klovićevih dvora privodi kraju trogodišnji rad na realizaciji velike retrospektive Ivana Meštrovića. U godini u kojoj bilježimo 140. obljetnicu rođenja kipara izložba koja se službeno otvara 22. studenog bit će kruna slavlja. Skulpture, njih oko 200, pristižu iz Splita, Londona, Praga, Rima, Beograda, Ljubljane... Iva Sudec Andreis koja je kustoski pokrila projekt komunicirajući samo s posuđivačima poslala je 1500 mailova...
Djela će biti raspoređena na sva tri kata, uključujući i atrij u kojem su ostale one najveće i najteže skulpture poput tri tone teške "Na odmoru" te skulptura "Kraj mora" i "Ivan Krstitelj", koje zbog volumena naprosto ne stanu u lift. Štoviše, u atriju su ostale i iz sigurnosnih razloga, zbog nosivosti zgrade galerije, koju su za ovu priliku morali posebno ispitivati. U tom segmentu tehnička služba odradila je svjetski posao, primjerice, i u Splitu i u Beogradu radile su se posebne skele da bi se Meštrovićeve skulpture mogle izvaditi i spustiti kranovima da bi se dalje dostavile do Zagreba.
Bacili smo oko na postav, izloženi su klasici poput "Zdenca života" i "Povijesti Hrvata" koji su nezaobilazni kada se govori o Meštrovićevu opusu, ali i neka nikad izlagana djela. Sve skupa sjajan presjek i umjetničkog i njegova društvenog razvoja u lijepom ambijentu vrlo prigodnom i nadolazećem adventskom ugođaju u Zagrebu. Onaj tko si zada zadatak saznati i pogledati sve, trebat će za taj pothvat prilično vremena, a do tada o ovoj velikoj retrospektivi razgovaramo s njenim autoricama Petrom Vugrinec i Barbarom Vujanović koje su dugo maštale o jednoj ovako značajnoj zajedničkoj suradnji.
– Izložba će predstaviti Meštrovićev kiparski opus u svoj punini razvoja od samih početaka do završnog dijela njegova stvaranja u američkom razdoblju – kazala je Petra Vugrinec, a Barbara Vujanović na nju se nadovezala:
– Postavljena je kronološki, prilično je didaktička i otvorena za nove spoznaje učenja o Meštroviću, kako najširoj publici i svim generacijama, ali tako da zadovolji i stručne kriterije. Počinjemo s njegovim najranijim, dječjim radovima nastalim u Otavicama krajem 19. st., izrađenim u mekanom kamenu. Oni se rijetko izlažu i vrlo su krhki, a u njima se već vidi začetak njegove kiparske misli jer tijekom čitavog stvaralaštva ostat će vjeran figurativnom načinu razmišljanja. Već je tim radovima naznačio i neke tematske preokupacije kao što su to sakralne teme ili konjaničke figure i dao nam naznaku ogromnog talenta, ali i karaktera.
Nakon dječačke faze, šećući izložbom, pratimo ga i po dolasku u Beč gdje dolazi do njegove nove transformacije, usvaja klimu tog grada, simbolizma i dekadencije, propituje neke osnovne ljudske porive i teme u skladu s tim razdobljem.
– Slijedimo ga i kako se formira dalje kroz Pariz, Rim, Ženevu gdje postaje jedan od najznačajnijih kipara u tadašnjoj Monarhiji. Pa kroz djelovanje tijekom Prvog svjetskog rata, potom kroz period kada postaje rektor Akademije u Zagrebu, u međuraću kad kao afirmirani umjetnik radi arhajsko-klasične inspiracije i vraća se redu, čak i uz stilske naznake art decoa. Potom period cenzure, njegovo utamničenje u ustaškom zatvoru u Zagrebu početkom Drugog svjetskog rata i potom period kada njegovo kiparstvo već promatramo kao anakrono u odnosu na neke avangardne pravce koji se događaju u Europi nakon rata – kazala je Petra Vugrinec.
Od skulptura koje u Hrvatskoj nikada nisu bile izlagane svakako je najzvjezdaniji primjerak ove zagrebačke izložbe portret Ružene Zatkove posuđen iz Praga.
– U pitanju je portret češke umjetnice koju je Meštrović 1912. portretirao u Rimu po narudžbi njezina supruga. Zanimljivo je da je naručitelj očekivao neki tradicionalniji portret koji bi imao i dekorativnu funkciju unutar njihova doma, a Meštrović je izveo monumentalnu kompoziciju bez ruku što je ukazivalo na njenu nemogućnost djelovanja i činjenicu da je bila u nesretnom braku s tim ruskim diplomatom koji je bio homoseksualac. Između nje i Meštrovića godinama se odvijao platonski ljubavni odnos, a koliko mu je bila važna, svjedoči i činjenica da je Ružena bila prisutna dok je Meštrović 1914. portretirao Rodina u Rimu, a nazočila je i njegovim druženjima s budućim češkim predsjednikom Masarykom – govori Barbara Vujanović.
Još neka nikad ili rijetko viđena Meštrovićeva djela su "Skidanje s križa" i "Violončelistica" iz Tatea, iz Italije je stigla mramorna "Starica", s Bečke akademije neki od njegovih ranih radova, iz Ljubljane i rani autoportret.
– Zanimljiv je i korpus djela posuđen iz Narodnog muzeja u Beogradu odakle dolazi mramorna "Majka", portret oca, skulptura roba, Kosovka djevojka, a i torzo Banović Strahinje. Time se pokriva taj Meštrovićev Kosovski ciklus koji je njegova svojevrsna akreditacija na samom početku životnog uspjeha kojim se predstavio u Rimu 1911. odbivši izlagati u paviljonu Austro-Ugarske Monarhije. On tada izlaže u srpskom paviljonu i tu praktički postaje nositelj identiteta nove države Kraljevine SHS. Dakle, njegov opus priča je i o jednoj epohi, pokazatelj društveno-političkih, stilskih i kulturnih promjena koje su se događale na ovim prostorima – kazala je Petra Vugrinec.
Što se tiče najavljenog dolaska reljefa arhanđela Gabrijela iz Amerike, ta posudba se najvjerojatnije neće dogoditi zbog komplikacija transporta, špedicije, carine i cijelog niza jako kompliciranih tehničkih zahtjeva prijevoza umjetnine takvog značaja.
Izložba je bogato popraćena i fotografijama Meštrovića i njegove obitelji, ali i njegovih bogatih društveno-političkih interferencija, prate je dva dokumentarna filma o umjetniku, a izložene su i makete njegovih javnih spomenika.
Što se tiče financijske vrijednosti izložbe, apsolutno je jasno da je neprocjenjiva. Ipak je riječ o umjetniku svjetskog ranga čija djela imaju veliku vrijednost i izvan naših granica. U prilog tome ide nedavna prodaja njegove skulpture "Napuštena" za 400.000 eura na aukciji u Parizu. Sukladno tome manje izložene skulpture bit će pod staklenim zvonima, angažirat će se veći broj vodiča i čuvara i za trajanja izložbe slijedit će se poseban protokol koji je na snazi uvijek kada su u pitanju ovako velike i značajne izložbe.
– Žao nam je jedino što će ovako opsežna i važna izložba trajati samo tri mjeseca, do 3. ožujka 2024., no to diktiraju standardi posudbi, a k tome ima tu i drvenih skulptura koje su posebno osjetljive i na vlagu i na svjetlost i ne mogu biti dugo izložene izvan kontroliranih uvjeta – zaključila je Petra Vugrinec.
Zadnja izložba Ivana Meštrovića, ali ni blizu ovolikog opsega, bila je u Klovićevim dvorima prije 40 godina, a ova je nastala u partnerskoj suradnji s Muzejima Ivana Meštrovića.
