Svakome tko nešto zna o stripu prošli tjedan nisu obilježile gospodarske afere, stravična avionska nesreća u Tripoliju ili ostavka Rona Browna. Događaj koji je najviše šokirao likovnjake je smrt Franka Frazette, jednog od najvećih umjetnika stripa u povijesti i čovjeka koji je postavio (i danas nedostižne) standarde u crtanju fantastičnih motiva. Taj ponosni Amerikanac prodornog pogleda, visok i nabildan poput svojeg Conana, do zadnjeg je dana skrivao znakove demencije. O bolestima je uglavnom izbjegavao govoriti. Kad mu je nakon prvog moždanog udara desna ruka otkazala poslušnost, naučio je crtati lijevom. Nije se dao ni nakon drugog udara. Treću kap ipak nije preživio.
Vijest o njegovoj smrti u trenu je podigla cijene rijetkim Frazettinim slikama koje nisu u vlasništvu obitelji, a podigla se i panika među pohlepnim nasljednicima, koji su već prije crtačeve smrti počeli prisvajati milijunsku imovinu. Zbog provale u Frazettin muzej krajem prošle godine američka je policija uhitila Franka Frazettu mlađeg, optuženogza pokušaj krađe 90 očevih slika. Obitelj je tada povukla tužbu kako bi izbjegla medijsku pompu, no taj će slučaj sigurno biti iskorišten u ostavinskim raspravama, o kojima se sada naveliko govori. Jer crteži koji su tijekom sedamdesetih, u doba Frazettine najveće popularnosti, vrijedili oko 75 dolara, danas se među fanovima razmjenjuju za stotine tisuća dolara. Novi vrtoglavi rekordi vjerojatno će uslijediti. U čemu je tajna tolike jagme za Frazettina djela?
Hollywoodski fuš
Frank Frazetta rođen je 1928. u Brooklynu, kao potomak druge generacije talijanskih imigranata. S osam godina već je crtao bolje od svojeg profesora likovnog, no njegovi priprosti roditelji nisu znali prepoznati sinov talent. Tek na intervenciju iz škole upisali su ga u školu crtanja. Ubrzo su došli prvi pozivi u likovne škole diljem Europe, ali mladog Frazettu više je privlačio svijet američkog stripa. U njemu je profesionalno debitirao kao 16-godišnjak, crtajući jednostavne gegove sa životinjskim likovima. Tvrdio je kako je upravo te crteže najviše volio.
Iako se uglavnom radilo o šabloniziranim, komercijalnim djelima kakva su sredinom četrdesetih dominirala američkim stripom, Frazetta se u svijetu komičnih stripova brzo istaknuo jedinstvenim stilskim varijacijama. Njegov crtež, naime, nije robovao standardima Walta Disneya, u čijim se studijima prehranjivala (i uniformirala) većina tadašnjih stripaša. Tvrdoglavo odbijanje suradnje s Disneyem gotovo ga je financijski upropastilo.
U Americi je pedesetih zbog cenzure bila velika kriza stripa. Naklade su padale, plaće se smanjile, a prkosni Frazetta baš je tada odlučio dati otkaz zbog rezanja honorara. Kasnije godinama nije mogao naći posao, pa je fušario crtajući filmske plakate.
Imperativ realističnosti u tim radovima, kao i fascinacija stripovima Hala Fostera (Tarzan, Princ Valiant), formirali su novi, hiperrealistični stil kojim se šezdesetih napokon proslavio. U njemu više nije bilo dječačke vrckavosti. Godine kreativne frustracije rezultirale su mračnim, testosteronskim vizijama apokalipse, povijesnom fikcijom prepunom nasilja, crtežima koji su ledili krv u žilama i prizivali smrad smrti. Nitko prije njega nije crtao takve užase. Nitko nije znao tako vjerno dočarati dinamiku trenutka. Ničija mašta nije bila toliko detaljna u svojoj izopačenosti.
Frazettini crteži, koji su djelovali poput ratnih fotografija iz dalekih svjetova, potpuno su redefinirali vizualnu estetiku američkog stripa. Crtači fantastike do Frazettina su proboja “štancali” junake nalik na rimske ili grčke ratnike. Franku Frazetti više se dopadala kostimografija barbarskih osvajača. Plemenitost je zamijenio okrutnošću, a skladne antičke figure mišićavim gromadama prepunim ožiljaka.
Danas bismo mogli govoriti o estetici kiča, no tada su njegova djela bila revolucionarna - stvorio je potpuno novi stil, koji neki crtači i danas kopiraju.
Prihvatili su ga i heavy metalci.
Eddie, maskota metalskog benda Iron Maiden, školski je primjer kopije Frazettina crteža koji koketira s horrorom.
Lucasova kolekcija
Iako je najviše utjecao na razvoj stripa, Frazettine vizije posredno su formirale čitavu industriju zabave. Dizajneri pseudopovijesnih kompjutorskih igrica ne kriju inspiraciju njegovim radom, a kao uzor su ga isticali i redatelji Steven Spielberg te George Lucas, koji skuplja Frazettine slike.
Zanimljivo, naš je junak u mladosti zamalo krenuo sasvim drugim putem. Kao vrhunskog atleta vrbovali su ga skauti New York Giantsa, no Frazetta je zaključio da svoje neposredno poznavanje ljudske muskulature može bolje primijeniti kao crtač. Teško je zamisliti kako bi stripovi izgledali da je ipak posegnuo za loptom.
Zanimljivo.