Gojko Tomljanović nije samo sjajan klavijaturist, mada mu to prvo stoji u radnom životopisu. Govorimo o čovjeku koji je daleko svestraniji kao aranžer, producent, sideman i član mnogih domaćih postava tijekom desetljeća svog rada.
A ljudi vole raditi s glazbenicima koji im, poput Tomljanovića, mogu donijeti daleko više nego bi inače dobili.
Prvi solo album “Point of View” dokaz je upravo toga, prvi iskorak u samostalni projekt čovjeka koji je s Josipom Lisac, The Bastardzima, Boom i Massimom ostavio daleko dublji trag od “čistog” klavijaturističkog rada. A on je, naravno, izvrstan, i u 11 tema na albumu “Point of View” (Aquarius) jasno ide pod ruku s Tomljanovićem kao autorom, bendliderom i mastermindom projekta kojim je dao prostora jazz, funk i soul stilizacijama.
U rasponu od retro-funka sedamdesetih i “shaftovske” “Blue Sun”, do upliva klasike u uvodnoj “Behind the Horizon”, filmskog cinemascopea u izvrsnoj “Deep in the Forest”, raznovrsnih soundova klavijatura, “Point of View” pokazuje zadovoljstvo muziciranja onako kako su to radili Herbie Hancock, Leb i sol te mnogi drugi sposobni klavijaturisti. Četiri su teme s Mariom Huljevom na vokalima koje dozivaju u sjećanje Dina Dvornika, kojem je Tomljanović nekad također asistirao. Od “čistog” klavira, preko sintesajzera do električnog Fender Rhodesa, Hammonda i dalje, Tomljanović je poput Kokija Dimuševskog u ranim fazama grupe Leb i sol – dovoljno tradicionalan uz poznavanje povijesti, ali i očekivano moderan za nekoga tko je pratio velika imena na velikim koncertima.
Ovdje je oslobođen razmišljanja o drugima, pa s top-muzičarima (Alen Svetopetrić, Ivan Pešut Bruno Mičetić, Krešimir Dominić, Ivica Premelč, Vojkan Jocić, Antonio Geček, Zvonimir Bajević, Bruno Urlić, Zvonimir Bučević, Robert Šipek, Goran Delač, Dado Marinković, Marko Lazarić, Damir Šomen, Jan Ivelić, Borna Šercar, Janko Novoselić) postiže šmekerski zgoditak za sve sklone ritmičnom plesnom jazzu, funku i grooveu koji teče potocima na “Point of Viewu”. Tomljanović ima puno toga u malom prstu, ali kad svira sa svih deset, pokazuje zavidnu artikulaciju i umjerenost uz dovoljno bravura za sladokusce.
