Bila je to doista povijesna večer za Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Ali i za hrvatsku kulturu. Zagrebački baletni ansambl u velebnoj je zgradi sanktpeterburškog carskog Aleksandrinskog teatra sagrađenoj 1832. godine izveo jednu od svojih najpopularnijih produkcija, „Anu Karenjinu“ koreografa Lea Mujića na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog i tekst Lava Nikolajeviča Tolstoja u odličnoj dramaturškoj obradi Valentine Turcu.
Prvo samostalno gostovanje zagrebačkog Baleta u svjetskoj baletnoj prijestolnici Sankt Peterburgu organizirano je kao jedna od etapa obilježavanja pedesete godišnjice bratimljenja Zagreba i najeuropskijeg ruskog grada. Iako se vrhunac te proslave očekuje 2018. godine kada će Klovićevi dvori ugostiti izložbu iz prebogatog Ermitaža, a Sankt Peterburg veliku izložbu hrvatske naivne umjetnosti, teško će biti nadmašiti uspjeh nadahnutih i tehnički doista besprijekornih zagrebačkih baletnih umjetnika.
Oni su baš na rođendan Čajkovskog (koji je i pokopan u Sankt Peterburgu, i to na starom groblju uz lavru Aleksandra Nevskog) izveli autentični koreografski uradak Lea Mujića inspiriran slavnim ruskim romanom, i to u najstarijem nacionalnom kazalištu u Rusiji (Aleksandrinski teatar je ustanovljen još polovicom 18. stoljeća, da bi ga Sovjeti preimenovali u Dramsko kazalište Puškin).
Pravi izvozni proizvod
Zagrebačka „Ana Karenjina“, praizvedena u travnju 2014. godine, bogodani je izvozni proizvod hrvatske baletne umjetnosti, napunila je Aleksandrinski teatar koji može primiti 1378 gledatelja i natjerala ih na iskrene stojeće ovacije i uzvike bravo koji su najčešće i najgromoglasnije upućivani Guilhermeu Gameiru Alvesu, koji je bio dominantan i gotovo pa nadzemaljski grof Aleksej Aleksandrovič Karenjin, zlosretni suprug Ane Karenjine. Odlično su prošli i zrela i fokusirana Natalia Horsnell kao Ana Karenjina i eterični Andrea Schifano kao nepouzdani i razigrani mladac grof Vronski, ali i scenski upečatljiva Mihaela Devald kao njegova majka.
Plesačkim, ali i interpretativnim umijećem imponirali su i Takuya Sumitomo, Rieka Suzuki, Iva Vitić Gameiro, George Stanciu, Kornel Palinko, Miruna Miciu, Catarina Meneses, ali i svi članovi brojnog i krajnje požrtvovnog ansambla, uključujući onog najmlađeg, Nou Matkovića, učenika škole klasičnog baleta u Zagrebu u ulozi sina Ane Karenjine Serjože. Posebnu zahvalu zaslužuje i tehnika HNK koja se u iznimno kratkom vremenu morala prilagoditi novoj, raskošnoj sceni i novim uvjetima. I svoj je posao učinila odlično.
Zagrebačka „Ana Karenjina“ i vizualno je vrhunski proizvod, od kostima Alana Hranitelja i efektne scene Ivana Kirinčića, pa do svjetla Aleksandra Čavleka. Srž opsežnog Tolstojevog romana ispričana je sublimirajuće, ali bez grotesknih sakaćenja, s puno strasti. Koreografija Lea Mujića koji upravo priprema svoju verziju Krležinih „Glembajevih“, također u HNK, sjajan je primjer neoklasičnog baleta u kojem se velika pažnja posvećuje psihološkim, maksimalno iznijansiranim odnosima između likova. Svakako treba pohvaliti i maestralan i odlično sklopljen izbor glazbe Čajkovskog koji je u Sankt Peterburgu doista na svom terenu.
Zanimljivo, na odlično posjećenoj konferenciji za tisak uoči predstave novinari i ljubitelji baleta ‘rešetali’ su i goste iz Zagreba i njihove ruske domaćine brojnim pitanjima, pa su tako preispitivali potrebu za još jednim koreografskim viđenjem Tolstojeva remek-djela, nakon svih mogućih baletnih, kazališnih i filmskih adaptacija, propitkujući i koliko se Leo Mujić u svom koreografskom radu oslanjao na Maju Plisecku.
Intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč odgovorila im je da je još kao ravnateljica ZeKaeMa postavila dramsku „Anu Karenjinu“ u režiji ruskog redatelja Vasilija Senjina, što se pokazalo kao puni pogodak, baš kao i zagrebačko baletno viđenje poznatog predloška. Napomenula je i da je prije samo nekoliko dana u zagrebačkom HNK izveden Čehovljev „Ivanov“ koji je praizveden baš na sceni Aleksandrinskog teatra te da su ruska djela iznimno popularna i često izvođena u Hrvatskoj, kao i da je hrvatski balet utemeljila ruska umjetnica Margareta Froman, zajedno sa svojom braćom.
Najavili izložbu o Tesli
Ravnatelj Baleta HNK Leonard Jakovina rekao je da je Mujićeva koreografija originalna i izvorna i da se tu nikako ne radi ni o kakvoj kopiji. Novi hrvatski veleposlanik Nikša Staničić istaknuo je da zagrebački HNK u Sankt Peterburg dolazi baš s interpretacijom ruskih klasičnih djela, dok je zamjenica gradonačelnika Zagreba Vesna Kusin najavila niz kulturnih priredbi koje će se razmjenjivati na relaciji Zagreb – Sankt Peterburg, među njima i izložbu o Nikoli Tesli u ovdašnjem Državnom povijesnom muzeju, ali i već ostvarenu aleju pjesnika na zagrebačkom Bundeku s bistama Jesenjina i Puškina, te bistu Gagarina na Trešnjevci, ali i planirano postavljanje biste Jurja Križanića u Sankt Peterburgu. A bio je u pravu i Fedor Boltin iz santkpeterburškog ureda za kulturu kada je zagrebačku „Anu Karenjinu“ nazvao jednim od najljepših baleta sa suvremene svjetske baletne scene.
A da su hrvatski baletni umjetnici u Sankt Peterburgu bili dočekani više nego srdačno, dokazuje i činjenica da su uvježbavanje imali u slavnoj baletnoj akademiji Vaganova, koja se nalazi tik uz Aleksandrinski teatar.
– Kako velika i lijepa dvorana – jednodušno su komentirali zadivljeni baletni umjetnici iz Zagreba. Jednosatni naporni trening u pedagoškom kultnom hramu svjetskog baleta omogućio je ravnatelj akademije Nikolaj Tsiskaridze, ali nije dopustio snimanje ni fotografiranje unutar monumentalne akademije koju Rusi s pravom čuvaju kao oko u glavi. Tako pri ulasku svi moraju na cipele navući plastične nazuvke, kako bi i na taj način odali počast svim onim generacijama baletnih umjetnika i umjetnika iz cijelog svijeta koji su se školovali u Sankt Peterburgu, i to čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je Sankt Peterburg bio u surovoj nacističkoj blokadi. A od jeseni će na desetomjesečno usavršavanje u akademiju Vaganova doći i mlada hrvatska balerina Anamarija Marković, koja je taj zgoditak izborila na natjecanju u Sankt Peterburgu. A u Vaganovoj se tri godine školovala i Rieka Suzuki, solistica zagrebačkog baleta.
Ruski domaćini bili su impresionirani kada su čuli da se u Vaganovoj uvježbavao i sadašnji ravnatelj zagrebačkog Baleta Leonard Jakovina, i to uoči svog nastupa baš u Aleksandrinskom teatru na gala večeri poznatog koreografa Angelina Preljocaja.
Pripremaju uzvratni posjet
Očito je da između Zagreba i Sankt Peterburga postoje brojne kulturne poveznice. Stoga će ovaj santkpeterburški trijumf zagrebačkog Baleta sigurno dobiti svoje nastavke. I to već u lipnju kada će zagrebački HNK ugostiti ponajbolje sankpeterburške baletne i operne soliste u čak dvije večeri. A nema doista nikakvog razloga da publika Sankt Peterburga ne vidi i druge odlične produkcije zagrebačkog Baleta koje potpisuju koreografi svjetskog imena poput Vladimira Malakhova, koji se prvi put u karijeri baš za zagrebački ansambl nedavno dohvatio i „Labuđeg jezera“, ili pak Patricea Barta, koji je koreografirao „Romea i Juliju“. U svakom slučaju, zagrebački je Balet zadivio i razmaženu publiku najbaletnijeg grada na svijetu.
