Nakon svega volio bi da to lijepo biće nije nikad ni vidio. Čovjek u godinama u kojima je on nije više za takve… avanture.
A sve je počelo tek slučajno, u njegovu gotovo svakodnevnom điru po Stradunu, kad je u onom dijelu Place skrivenom od zadnjeg sunca, ispred sebe ugledao to što je ugledao. Dalje ga je vodio san, mašta, sanje... tko zna što sve ne, ali nakon svega zna da ga nije vodio razum.
Zapravo, kad se malo bolje prisjeti svega što mu se dogodilo, svi su gledali prema toj lijepoj stražnjici, koja se svakim korakom otkrivala, malo desno, malo lijevo, i ne pokušavajući skrivati svoju bogomdanu ljepotu u onim oku neizbježnim kupaćim gaćicama, mokroj majici koja je otkrivala njene mlade i čvrste grudi.
Kao neprimjetno, okrenuo se na mjestu, i krenuo za njom i njenim partnerom, oko kojeg je visjela s obje ruke. Kao namjerno pokazujući svu ljepotu svoja tijela, baš tu, na Stradunu i pred njegovim staračkim godinama.
I dok je tako išla ispred njega, on se prepusti snovima, gledajući njene noge zamisli kako mu ruka krene tim predivnim tijelom. U korak je išao za njima, ne skidajući svoj pogled s nje. Spašavale su ga njegove stare, velike crne naočale, zahvaljujući njima kao da je bio u nekom drugom, svom svijetu. Ispod njih gledao je njene grudi, koje su se gotovo pri svakom nagibu na desno, prema svom ljubljenom, otkrivale u svoj svojoj ljepoti. Na tren bi vidio njene bradavice, zamišljajući kako ih dira, nježno ljubi… Njen korak bio je dio njegove mašte, njegovih snova.
Njen mladić nije mu značio ništa, kao da ga nije ni bilo. U njegovim snovima šetao je sam s njom, on i tajna ljepotica o kojoj nije znao ništa.
Pratio je u svojim snovima, tu na njegovu Stradunu, u svom svakodnevnom điru, u svojoj saloči od života te ga je sve to vratilo u neke godine koje su tako brzo prošle pored njega, kada su tako lijepa tijela bila u njegovim rukama, kada su stijene na Buži, Porporeli, Lokrumu, Komardi, gdje sve ne, bile mjesta njegovih tajnih i javnih ljubavi…
Odjednom, nje nestade. Stao je, okrenuo se, oko njega neki ljudi, znani i neznani, ali nje nema. Izgubio je. Njenim nestankom kao da su nestale sve mašte, svi snovi…
Zastade. Morao je doma, skoro će osam. Polako, kao godine i vrijeme kojem pripada, popeo uza skale.
Otvorio je vrata, odnekuda je dolazio neki smijeh, neki čudan govor, čuo je vodu u kupatilu. U kuhinji je sjedila njegova žena.
Što je ovo! – upita je.
Nije što, već tko! Zvala me Mare, iznajmila sam nekim Slovencima našu kamaru, mladi par, tu će samo odspavati kod nas, mi ćemo se stisnut' koji dan, a ostat će nam i koji solad!
Prošao je hodnikom, zastao je pred vratima manje kamare koja je već bila spremljena za njega. Iz kupatila se čuo tuš. Odjednom se otvoriše vrata velike kamare nasuprot njega, uplašivši ga, iz sobe izađe mladić, onaj mladić oko kojeg se ona ljepotica vješala dolje na Stradunu, njegova ljepotica koja ga je na tren odvela u neka daleka…
Izgubio se skroz, sklonio se uza zid kako bi mladić prošao.
"Dobar dan!" reče mu i prođe pored njega, vanka. Tek mu je vidio novčanik u ruci.
Iz kupatila se i dalje čuo tuš. Vrata su bila tek pritvorena. Lagano im priđe, okrene se, iz kuhinje je čuo samo glas voditelja Dnevnika, bili su sami, on i njegova ljepotica.
Otvori vrata, malo, tek da ne zaškripe. Pred njim se ukaza ljepota za koju je mislio da je zauvijek nestala dolje na Stradunu. Stajao je i gledao, bez riječi.
Mlaz vode iz tuša spuštao se njenim tijelom. Rukama se dirala, zatvorenih očiju. Imao je osjećaj kao da je njegova, samo njegova.
Kao da ga je čula, okrenula se prema njemu, tu, na dodir, ni metar daleko od njega, njene grudi, bedra, noge, zatvorenih očiju, kao da je i ona maštala s njim, otišla u neke snove iz kojih se ne treba nikad vratiti.
Stajao je kao ukopan.
Ohrabrio se i napravio taj presudni korak. Bio je ispod tuša, s tom ljepotom, nedohvatnom i ostavljenom u snovima. Uhvatio je rukama, čvrsto, da mu ne pobjegne. Tek tada, pod mlazom pomalo hladne vode, ugleda njene preplašene i iznenađene, predivne zelene oči pune vode koja se i dalje slijevala iz tuša, po njima.
Želio ju je poljubiti, dok je jednom rukom uhvatio njenu lijevu sisu, desnom je ne ispuštajući. Čuo je kroz vodu krik, ali to mu nije značilo ništa. Ona se odmicala, sklanjala glavu, pokušavala je, ali on je čvrsto desnom rukom držao u svom naručju, dok je lijevom letio na sve dijelove njena tijela, od grudi, do bedara, stražnjice, nogu i onog svega između, grabeći divlje sve što je mogao, svjestan kako to neće dugo trajati.
Istrgla mu se, sagnula, pokušala proći pored njega, gola, mokra, dok je njegova lijeva ruka i dalje željela iskoristiti svaki tren.
Okrenu se, pred njim su bile oči onog mladića, ljute kao i oči njegove žene koje je jedva vidio iza njega.
Osjeti jak udarac u glavu, osjeti kako ga više nema…
Nema – zajedno s njom.
