Desetosrpanjsko poslijepodne. Začudo, ne odviše vruće jer vjetar sa sjevera donosi nježnobijele oblačke-maslačke i ugodno je, sjenovito na seoskom imanju. Stara, drvena zagorska kuća uokvirena je voćnjakom, a u sklopu imanja tu su restoran i rascvjetana terasa, a dalje se steru bregi i šuška smaragdna Sutla, samozatajno. Ovamo je moja Supruga odlučila pozvati svoju rodbinu i prijateljice na proslavu svoga 50. rođendana što je udaljeno sat vožnje od Zagreba gdje stanujemo.
Kao i uvijek, bilo mi je neugodno ispred Otaca, Majke i Prijatelja-Kuma (vjenčanog) jer su njena rodbina seljani. Ujaci i tete iz G. (odakle je punica) bili su krezavi, trbušasti i neugledni, njeni rođaci seljani iz K. (odakle je tast) prosti i glasni, a prijateljice-kolegice iz srednje medicinske pretile, nelijepe i dosadne. Nikad nije imala prijateljice, ove je dovukla da samo tako izgleda. Moja Supruga je vrckava, vedra ženica s nebom u očima. Zaljubio sam se u nju na fakultetu jer me fascinirala njena neiscrpna ljubavna energija i iskričavi temperament. Iako sam znao da mi je intelektualno inferiorna i da dolazi iz seljačke obitelji, uživao sam u oceanima životnosti i igre koje je donosila u naš odnos. Zaposlila se u srednjoj medicinskoj kao nastavnik hrvatskog i ostala sve ovo vrijeme tamo. Pomalo mi je smetala ta njena uljuljkanost, no zato je vodila besprijekornu brigu o meni i djeci i nekako sam pregorio što je ostala na toj akademskoj razini dok sam ja napredovao i već sam dulje vrijeme redovni profesor Povijesti filozofije na Filozofskom kod nas u Zagrebu. Moji roditelji liječnici nisu željeli da im ona bude snaha, stoički su šutjeli i trpjeli sjedeći postrani zbog mene, njihova sina jedinca. Svoje rodbine baš nisam imao, a prijatelje nisam želio zvati kad bi žena pozvala svoju rodbinu. Povremeno moji roditelji razmijene poneku riječ s Prijateljem-Kumom, poduzetnikom iz ugledne zagrebačke odvjetničke obitelji, mojim frendom iz gimnazije, i suprugom mu prodekanicom na Pravnom. Postrani su i naš Sin i Kći, srednjoškolci. (Supruga im je odabirala imena, jedno iz (staro)slavenskog i jedno iz kršćanskog svijeta: Perunove osobine naslijedio je kršćanski Juraj, Ilija i Vid joj se nisu sviđali), nije Zora nego Zarja, a Marija je izgubila i. Slušao sam je kako se muči s rodbinom uvjeravajući ih da ne želi pjevanje i plesanje na popularnu glazbu, nego se želi s njima malo podružiti. Svejedno, ujak je pustio s mobitela Bosansko kolo i njezina je rodbina iz Slavonije s puničine strane (podrijetlom Bosanci) zaigrala. Kad su se ovi umorili od poskakivanja i kolo se osulo, druga je strana iskoristila trenutak, željna pozornosti, i kontrirajući zapjevala Dalmatinac sam, tu sam rođen ja… Potom je netko poveo Thompsonovu Lijepa li si i tako joj je rodbina s obiju strana našla put ujedinjenja pa su im se srca razgalila. Zatim netko potegnu Škorinu, ili čiju li već, Otvor' ženo kapiju… i krenule su pjesme naroda Slavonije i Dalmacije kao na svadbi. Zagrljeni, ozareni, znojni, najedeni i nacvrcani seljani Slavonije i Zagore našli su svoj glazbeni i srčani izričaj usred Hrvatskog zagorja, na pola puta i jednima i drugima.
Rasjed. Nespojivo. Duša moje Supruge i sudionici proslave. Prije negoli je trebala otpuhnuti svjećice na torti od domaćih oraha koju su napravile njezine tete iz G., kuckala je vilicom o čašu dok se nisu svi primirili, a to je išlo teško. Netko je iz Zagore dreknuo: "Ej, dosta, umuknite! Mate, sidni, đava te odnija gluva, slavljenica želi nešto reć!" Rođak Mate se uzvrpoljio, beštimao (krv joj Isusovu i čavle Isusove), pogledom tražeći ženu, a teta iz Slavonije utišavala je najglasnijeg ujaka koji se nabacivao Matinoj ženi: "De, Joka, ušuti, sram te bilo, odi svojoj ženi, pusti Matinu! Neka slavljenica nješta kaže!"
Dragi moji roditelji, Supruže, djeco, prijatelji i rodbino! Hvala vam što ste došli na proslavu moga 50. rođendana. Nikada se nisam osjećala ponosnije nego danas jer su moji i Suprugovi roditelji tu i bog im je dao zdravlja da su i dalje s nama, a naša djeca su zdrava i pametna i još malo pa će na fakultete.
Kad gledam lice svoga sina Peruna Jurja, vidim svoga Supruga i sretna sam što je pametan i odlučan kao i otac mu. Kad gledam lice svoje kćeri Zarje Marje, vidim biće iz bajke, sretna sam jer je samostalna i puno hrabrija od mene. Njih troje su mi najveće blago ovoga svijeta. Hvala vam, dragi moji roditelji, što ste me prije 50 godina donijeli na svijet. Hvala mome bratu i sestri što smo i dalje srcem svaki dan jedni uz druge, hvala mojim prijateljicama na iskrenoj podršci svih ovih godina i hvala svoj rodbini što vam nije bilo teško doputovati na moj rođendan. Bez vas ni ja ne bih mogla biti sretna. Hvala svima od srca pa do kraja svemira i natrag!
"Živila slavljenica!" proderao se netko, a svi za njim u jedan glas povikaše: "Živila!" Čaše cvokotaše od zdravica koje su se nizale u predvečerje nakon poznate zagorske I zato braćo pijme ga... Ovih nekoliko moje svojte nešto je kao propjevalo gorenavedenu pjesmu na kajkavski, no premoćni su štokavci zagrmjeli po svoju, ali ipak smo na kraju svi skupa zapjevali. Dok su zadnje zrake desetosrpanjskog sunca napuštale najzapadnije zagorske brege, njezina je sestra sa svojim kćerima i ostalom djecom koja su uz vrisku i ciku plesala i zabavljala se uz starije, pokrenula pjesmu Sretan rođendan ti… Oči moje Supruge napunile su se suzama, poljubio sam je u obraz i držao je za ruku i zajedno smo s našom djecom otpuhali svjećice uz gromoglasnu graju i pljeskanje na terasi seoskog imanja koje je tonulo u ljetni sumrak. Nešto poslije dok mi je spavala u zagrljaju, sanjala je neki drugačiji, aristokratski rođendan.
***
Jednom mi je kolegica iz škole pričala kako je napravila slavlje u povodu svoga 50. rođendana na kojemu je bilo puno uglednih ljudi grada Zagreba i kako je na njemu održala govor koji je pripremala mjesec dana i kako je osvijestila da je i intelektualno, i kao majka i supruga, puno postigla u životu. Iskazala sam oduševljenje i divljenje za tu njezinu priču i bila istinski sretna zbog nje, a o sebi sam šutjela. Na svoje sam rođendane već godinama sama i najviše što se dogodi jest da odem svojim roditeljima u onaj isti dom iz čijeg sam gnijezda otprhnula davno, ali nisam stvorila ni za koga novi, a tako sam silno željela. Moj suprug je trebao biti otprilike ovakav kao u ovoj priči, a ovakva imena za djecu davno sam pripremila. A da se to ostvarilo, onda bi otprilike ovako izgledala proslava moga 50. rođendana, i sve moje proslave, stoga sam odavna prekinula rodbinske veze, a nove, prijateljske, i svake druge, kakve sam priželjkivala, nisam uspijevala uspostaviti. Propala sam u pakleni bezdan između dvaju svjetova.
Kad je došao taj (rođen)dan i ta noć, u osamničkoj sam postelji prekrižila ruke oko sebe u zagrljaj i poljubila još punašnu i glatku nadlakticu jedne pa druge ruke uživajući u mirisu vlastite kože i rekla si: "Sretan ti rođendan!" Zatim je Tartar razjapio užeženo ždrijelo i potegao me duboko gdje najjače boli.
