Ernesta Malla njegova rodna Argentina poznaje kao novinara, bivšeg revolucionara i protivnika diktature. Tek nakon toga upoznali su ga i kao pisca. Ostatak svijeta upoznao ga je kao autora sjajne trilogije o policijskom inspektoru Lascanu, koja je započela romanom “Zločin u židovskoj četvrti”. Njegov hrvatski izdavač, kuća Znanje upravo je objavila i zadnji dio te trilogije, roman – “One koje plaču” (urednica Bojana Franić, prijevod Tamara Horvat Kanjera, 99 kuna), a sam ga je Mallo nedavno promovirao u Zagrebu na trećem Festivalu svjetske književnosti.
Tada je i sam rekao da razumjeti njegove trilere znači i znati ponešto o Argentini jer, primjerice, u ovom romanu vrijeme radnje su 90-te godine 20. stoljeća kada je u toj zemlji vladala teška ekonomska kriza. Na vlasti je bio predsjednik Carlos Menem, zemlju je razarala korupcija, a dva najmoćnija “biznisa” bile su trgovina drogom i trgovina ljudima. Upravo trgovinom ljudima i djevojkama koje su na prijevaru otete kako bi bile prostitutke bavi se i ovaj roman. Izvan argentinskih okvira to je “tvrdo kuhani” krimić u kojem korupcija u policiji pritišće i glavnog junaka. Nepokolobljivi inspektor Lascan potjeran je u mirovinu, ali daleka rođakinja angažira ga kako bi pokušao pronaći njenu unuku ili barem saznao što joj se dogodilo.
Tragajući, Lascano ulijeće u pravu hobotnicu spletenu oko trgovine nesretnim djevojkama, onu koja seže u vrh policije, ali i vrh sudstva i politike. On će odsjeći nekoliko krakova, kraj istrage dočekati ne samo živ već i (neočekivano i navjerojatno) bogat...
No, tu na scenu stupa Mallo novinar: jedna istraga i jedan nepokolebljivi policajac zapravo ne znače ništa. Samo su se promijenili zločinci na vrhu piramide, a oni na (operativci) na nižim razinama tako i tako su lako potrošna roba, baš kao i nesretne djevojke. Stoga je ovo i snažna književna poruka da dvije spašene djevojke samo još većim čine užas tisuća njih koje žive u tom i takvom svijetu.
