„Hommage A.G. Matošu povodom 100 godina smrti“, naziv je predavanja koje je u srijedu navečer u Hrvatskom centru u Beču održala dr. Bernarda Katušić, viša znanstvena novakinja za južnoslavenske književnosti na Institutu za slavistiku bečkog Sveučilišta u čast hrvatskog književnog velikana Antuna Gustava Matoša (1873. do 1914.), najznačajnije osobnosti hrvatske moderne.
„Neupitno je da je Matoš centralna osoba hrvatske moderne i da ju je omeđio“, rekla je dr. Katušić napomenuvši kako je moderna počela 1892. godine njegovom novelom „Moć savjesti“, a završila Matoševom smrću 1914. godine. Istaknula je kako Matoš nije bio „samo proklamator hrvatske moderne nego i njen zastupnik i nositelj“, predstavivši književnikovu izuzetno zanimljivu biografiju koja se isprepliće s njegovim cjelokupnim stvaralaštvom. Predavačica je nazočne upoznala i s esteticizmom kao književnom orijentacijom koju je Matoš obilježio svojim prepoznatljivim stilom te načinom kako je koristio simbole i imenovao likove.
„Književna znanost smatra da je Matoš trgnuo hrvatsku književnost iz stanja mirovanja i uveo ju u maticu svjetske pisane riječi“, rekla je dr. Katušić pobrojavši tri ključne značajke naše prve moderne: europeizaciju, estetizaciju i psihologizaciju, obzirom da je Matošev suvremenik bio i psihoanalitičar Sigmund Freud.
„U to vrijeme književnost se okreće sama sebi, a kult forme i stila dolazi u središte zbivanja“, dodala je istaknuvši kako je Matoš bio veliki zagovornik tih vrijednosti.
„Matoš je bezbrojno puta istakao da je jedina smisao književnosti da bude lijepa“. Estetika i stil ključna su konstanta njegovo djelovanja, a bio je svestran i djelovao u raznim žanrovima“, rekla je predavačica, ustvrdivši kako su i 100 godina nakon Matoševe smrti njegove polemike, feljtoni i eseji aktualniji nego ikad.
Po Katušićinim riječima Matoš je bio ne samo hrvatski pjesnik, nego i pjesnik Hrvatske koji je zastupao tezu da ne može biti dobar Europljanin onaj koji nije svjestan svoga nacionalnog bića. Na kraju predavanja dr. Katušić je rekla kako je Matoš bio prvi profesionalni pisac hrvatske književnosti koji je živio od svojih djela, prvi književnik koji je dulje boravio u inozemstvu, prvi boem hrvatske književnosti među tadašnjim europskim boemima i prvi stilist i esteta hrvatske riječi.
Zahvaljujući njemu hrvatska se je književnost vrlo brzo modernizirala upivši struje od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta koji su se uglavnom oslanjali na francusku književnu kulturu od Baudelairea i Mallarmea do Barresa i Huysmansa.
Ulomke iz Matoševih dijela na bečkom predavanju čitali su dr. Anton Nadj i Marijan Oršolić.
Organizator predavanja bio je HKD Napredak Beč na čelu s Filipom Zloušićem i Hrvatski centar.
Antun Gustav Matoš rodio se 13. lipnja 1873. godine u Tovarniku na području zapadnog Srijema. Kao dvogodišnjak je s roditeljima doselio u Zagreb, gdje se je školovao. Smatra se središnjom ličnosti hrvatske moderne. Početak tog razdoblja obilježila je njegova pripovijetka „Moć savjesti“ 1892. godine.
Najpoznatija Matoševa djela su „Iverje“, „Novo Iverje“, „Ogledi“, „Vidici i putovi“, „Umorne priče“, „Naši ljudi i kraljevi“, „Tri humoreske“, „Moralist i druge satire“, „Život za milijune“, „Pečalba“. Matoš je umro 1914. godine od raka grla u Zagrebu, i pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj.
