U Carskoj dvorani bečke „Klaviergalerie“ u srijedu je održana komemoracija preminulom skladatelju, pjesniku, muzikologu, redatelju, kritičaru i prevoditelju Branku Karakašu koji je posljednje desetljeće pretežno boravio i živio u Beču.
Umro je 26. lipnja 2014. u austrijskom glavnom gradu u 84. godini, nakon sedmomjesečne teške bolesti. Uz članove Karakaševe obitelji te suprugu Draganu i kćer Viktoriju, na komemoraciji su se okupili brojni njegovi prijatelji i štovatelji. Među njima i predstavnici hrvatskih Udruga u Beču i gradišćanskih Hrvata. Nazočan je bio i hrvatski veleposlanik u Austriji Gordan Bakota. Od svestranog umjetnika oprostili su se ministrica savjetnica za kulturu u Veleposlanstvu RH u Austriji dr. Zdenka Weber, makedonski veleposlanik u Austriji prof. dr. Georgi Filipov i članica Upravnog odbora SPKD „Prosveta“ u Beču prof. Svetlana Matić.
O životnom putu i umjetničkim ostvarenjima Branka Karakaša, rođenog 2. svibnja 1930. godine u mjestu Laki u Makedoniji govorila je njegova supruga dr. Dragana Karakaš. „Njegovo vrijeme tek dolazi, jer Brankova djela i umjetnost i dalje žive“, istaknula je. Govoreći o suprugovom porijeklu i nekoliko putovnica koje je posjedovao, napomenula je da mu je otac bio Hrvat iz Slavonije, a majka Crnogorka te da je bio „svačiji i ničiji“. „ Branko bio građanin svijeta, kozmopolit kojem je jedina ideologija bila svjetski mir“, ustvrdila je. Ispričala je, između ostalog, i pojedinosti o sudbonosnom Karakaševom susretu s hrvatskom dirigentskom i skladateljskom legendom Lovrom pl. Matačićem koji mu je pomogao da se upiše na vojno-glazbenu školu u Zagrebu i velikom prijateljstvu koje se je kasnije razvilo kada su oboje boravili u Makedoniji. „Uvijek je govorio da je od Matačića najviše naučio o kritičarskom zanatu“, rekla je Karakaševa supruga.
„Karakaš je bio skladateljska legenda na prostoru bivše Jugoslavije, a glazba je bila njegov život“, rekla je ministrica savjetnica Weber, dodavši kako je bio i autor glazbe i ko-redatelj svečanog otvaranja Mediteranskih igara u Splitu i Zimske olimpijade u Sarajevu, brojnih sletova i spletova u Beogradu te drugih masovnih glazbeno-scenskih manifestacija. „Ovaj višestruki umjetnik, izuzetno skroman, mio, osjećajan i tih, osim 127 naslova autor je i dvojezične Antologije hrvatskih narodnih pjesama koju je lani, povodom ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju izdalo Kulturno sportsko društvo Zagreb u Beču, na čelu s dugogodišnjim Brankovim prijateljem Blaškom Papićem“, istaknula je Weber. Napomenula je da će po Karakaševoj želji, njegova urna biti prenijeta u Hrvatsku, a pepeo pokojnika posut u more na otoku Visu, gdje je ljetovao s obitelji.
„Uvijek je isticao da muzika ne poznaje granice“, rekao je makedonski veleposlanik Filipov dodavši kako o Karakaševoj veličini govori podatak da je prikupio preko 30 tisuća narodnih pjesama sa svih kontinenata, gostovao u 50-tak zemalja svijeta i da je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja, te da je jedan od rijetkih stranaca kojemu je dodijeljena Velika medalja SAD Spirit of 76 povodom 200 godina osnivanja Amerike.
„Njegov stvaralački opus čini i preko 300 raznih skladbi“, ustvrdio je Filipov zahvalivši Karakašu na promociji makedonske glazbene tradicije i melosa u zemlji i inozemstvu, makedonskim Antologijama čiji je autor, prijevodima makedonske beletristike te na više desetaka tisuća prepjevanih stihova s makedonskog jezika. „O umjetničkoj višestrukosti ovog velikog Europejca i bečkog velikana govore i njegova četiri cjelovečernja baleta ( op. Galeb, Ljubav na pijesku, Plesačica na dlanu i Europljanka u New Yorku)“, rekla je članica UO SPKD Posveta Beč Matić, ukazavši na Karakaševu tezu da su pjesme sredstvo propagande i „najjače oružje svakog naroda“.
U spomen na skladateljskog velikana koji je kao sakupljač i čuvar narodnih pjesama ostavio neizbrisiv trag i na području hrvatske glazbe i književnosti te ostalih kulturnih izričaja, stihove njegovih pjesama na komemorativnom skupu čitala je hrvatska dramska umjetnica Ratka Krstulović-Kusturica te Milenko Blagojević iz Austrijsko-crnogorskog društva u Beču. Branko Karakaš je nakon pučke škole u Županji, završio vojno-glazbenu školu u Zagrebu (truba i violina), srednju glazbenu školu, glazbeni smjer Pedagoške akademije u Skopju i Fakultet za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, gdje je studirao i muzikologiju na Fakultetu muzičke umjetnosti. Studirao je i čistu filozofiju na Filozofskom fakultetu u Skopju gdje mu je odobrena doktorska teza Pjesme kao sredstvo propagande. Materijal ove doktorske teze objavio je u knjigama Pjesme iz partizanske kolone, Glazba na partizanskim stazama, kao i Pjesme s okusom suzavca. Autor je i brojnih zbirki poezije, glazbenih zbornika, poetskih tekstova i libreta za razna glazbena djela te brojnih kritika, članaka, eseja, komentara i znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Svoj trag ostavio je i na području svjetske folklorne baštine te znanosti koja se bavi poviješću vojne glazbe.
>> Šima Jovanovac bećarcem začinio promociju Karakaševe Antologije
