Hrvatska ima novu književnu nagradu, i to onu posvećenu putopisima. Osnovalo ju je Hrvatsko društvo pisaca u čast jednom od naših najvećih i najpustolovnijih putopisaca – Joži Horvatu, Međimurcu koji se otisnuo na debelo more i oplovio svijet. Novoosnovna nagrada, koju su na konferenciji za medije najavili akademski kipar Zoran Jurić, koji je izradio plaketu nagrade, književnik Branislav Glumac, inicijator nagrade, spisateljica Dorta Jagić i glavna tajnica HDP-a Ana Brnardić, nosi ime "Joža Horvat", a dodjeljivat će se autoru najboljeg putopisnog književnog djela, bez obzira na rod i vrstu, i to u izmjeničnom ritmu. Naime, jedne godine bit će nagrađena najbolja objavljena putopisna knjiga (u vremenskom razdoblju od dvije godine), a zatim najbolji neobjavljeni rukopis putopisa. Bit će to svakako dobro došao poticaj novim putopiscima, koji u našoj književnosti imaju od koga učiti.
Naime, Josip Joža Horvat rođen je u Kotoribi 1915. godine, umro je u Zagrebu 2012., a najvažnija su mu djela brodski dnevnik "Besa" i "Molitva prije plovidbe". "Besa" je prvi put objavljena 1973., a do sada je doživjela desetak izdanja, jer nove generacije uvijek žele čitati o toj velikoj morskoj pustolovini u koju je Horvat krenuo šezdesetih godina. Na tu pomorsku avanturu otisnuo se sa suprugom Renatom, sinom Markom i Vladimirom Hrlićem, da bi od 1965. do 1967. oplovio cijeli svijet. Kada se vratio kući, prikupio je tekstove i reportaže koje je s puta objavljivao u tada supertiražnom tjedniku Vjesnik u srijedu i splitskim Mogućnostima te je taj materijal dopunio i oblikovao u književni tekst.
Iako će mnogi kao najvažnijeg hrvatskog putopisca 20. stoljeća i danas označiti Matka Peića, Horvatova "Besa" nije jedini slavni morski putopis iz naše književnosti, jer jedrilicom je morima lutao – i odlično pisao – i Mladen Šutej. Najpoznatije mu je djelo "Na rubovima svijeta" u kojem je opisao pomalo suludu ideju da svijet oplovi meridijalnim rutama, što mu je pošlo za rukom u 37 mjeseci plovidbe na jedrilici koja je ponosno nosila ime Hrvatska čigra. Drugu polovicu osamdesetih je obilježio hit-putopis "U potrazi za staklenim gradom" Željka Malnara i Borne Bebeka, sjajna i nadasve pustolovna priča o putovanju koje jedne večeri, u starom i poluraspadnutom džipu, počinje u Zagrebu, te prijatelje vodi kroz Tursku, Iran, Indoneziju, Indiju, Afganistan, Tibet… u potrazi za mističnim tajnama, paralelnim svjetovima, ali i za vlastitim sudbinama. Nakon ove zajedničke knjige Malnar je napisao i "Putevima Aleksandra Makedonskog", a Bebek "Santhanu", knjigu u kojoj se sastaju putopis i filozofija. Slično Bebeku, ali s "blažom" filozofskom notom piše i Jasen Boko, koji i danas ponekad na put vodi grupe zanesenjaka Indijom. Njegova najznačajnija putopisna djela su: "Na putu svile – kako nam je lagao Marko Polo", "Peta strana svijeta", "Tragovima Odiseja" te "Kiklopom" za najbolju publicističku knjigu 2012. godine nagrađena "Za Aleksandrom Velikim u srce Azije".
Mnogi čitatelji od dobrog putopisa umjesto filozofije očekuju vrhunsku avanturu pa tako prednost daju velikim ljudskim podvizima. Među najboljim autorima takvih putopisa svakako je naš proslavljeni alpinist Stipe Božić i njegove knjige: "Put na vrh svijeta", "Svete planine svijeta", "7 vrhova" i najpotresnija "K2 – Trijumf i tragedija". Ovdje je Božić ispričao potresnu i dramatičnu priču o usponu na tzv. Divlju planinu 1993. godine. To je priča o velikom alpinističkom pothvatu, ali i tragediji koja je slijedila. Naime, silazak s osvojenog vrha pretvorio se u grčevitu borbu za preživljavanje u kojoj je dvanaest članova ekspedicije iskusilo visinsku bolest, gubitak vida, pad u ledenjačku pukotinu...
Još jedan Splićanin, koji ne krije da mu je upravo Božić veliki uzor, prometnuo se u vrsnog putopisca. On je Robert Pauletić koji na fetivom splitskom (kao da je potomak samog Miljenka Smoje) napisao: "Nepal u 77 priča", "Brazil u 77 priča", knjigu u kojoj su nekome koga sport ni najmanje ne zanima uzbudljiva čak i poglavlja posvećena nogometu i formuli 1, zatim "Himalaja u 77 priča" u kojoj su neka poglavlja posvećena pričama iz nevjerojatne karijere Stipe Božića te "Jebate led", knjigu podijeljenu na "Split" i "Svit", u kojoj prvi dio sadrži domaće reportaže i portrete poznatih osoba, dok svjetski dio čine priče s Pauletićevih putešestvija po svim kontinentima.
Od novijih autora veliku popularnost kod ljubitelja putopisnog žanra imaju Hrvoje Šalković i Davor Rostuhar. Među Šalkovićevim knjigama posebno su cijenjene: "Nulti meridijan", svojevrsni spoj autobiografije i putopisnog romana koji se oslanja na Šalkovićevo 97 dana dugo putovanje oko svijeta, te "Sedam strana svijeta" u kojem opisuje svoja putovanja Antarktikom, Galapagosom, Mongolijom, Haitijem, Mozambikom. Za razliku od njega, Rostuhar je u putopisne avanture krenuo sam, da bi ih, još uspješnije, nastavio sa suprugom. I danas se rado čitaju njegove knjige: "Samo nek' se kreće", putovanje biciklom od Zagreba do egipatskih piramida, "Džungla", "Degustacija slobode", te "U zemlji zmaja", ali mu je zapravo najpopularnija knjiga, koja je zbog neobičnog koncepta uzvitlala najviše medijske prašine, "Ljubav oko svijeta". Naime, svježe vjenčani Anđela i Davor krenuli su tada ne na medeni mjesec, već na medenu godinu, putovali su oko svijeta i istraživali što je ljubav u raznim kulturama. Proputovali su šest kontinenata i 30 zemalja te uz objavljenu knjigu snimili i jako zanimljiv dokumetarni film.
I za kraj ovog podsjetnika na odlične putopise koji mogu biti i sjajno ljetno štivo dojmljivoj listi autora i naslova treba dodati i Hrvoja Ivančića. On je objavio "Dunavski blues", "Samsaru – Put na Istok" i "Za'atar".
