Nedugo nakon svog dugogodišnjeg londonskog susjeda Chrisa Cvijića, u Londonu je umro ugledni hrvatski jezikoslovac i dopisni član HAZU Branko Franolić.
Rođen je u Rijeci 1925. godine, a 1952. zatražio je i dobio politički azil u Velikoj Britaniji. Anglistiku i amerikanistiku diplomirao je na Visokom učilištu Slobodne Europe u Strasbourgu, a doktorirao je na Sorboni tezom o francuskim posuđenicama u hrvatskom jeziku. Bio je cijenjen u znanstvenim krugovima Velike Britanije, Francuske, SAD-a i Kanade. Uporno je istraživao i pronalazio hrvatske knjige u knjižnicama Velike Britanije i drugih zemalja te objavljivao knjige o hrvatskom jeziku, Filipu Vezdinu, jezičnoj politici u Jugoslaviji...
Da a onda s druge strane mediji na čelu sa javnom dalekovidnicom propagiraju u Dnevniku na prvi dan Nove 2011 knjigu Snježane Kordić. U djelu \'Jezik i nacionalizam\', lingvistica obrazovana u Zagrebu i Münchenu dolazi do zaključka da južnoslavenski narodi-Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci-imaju zajednički standardni jezik. Knjiga je bila šamar u lice nacionalistima, koji sada nakon državne samostalnosti pokušavaju pokopati srpsko-hrvatski, koji je lingua franca regije i izumiti novi jezik. Prema takvoj Kordić-Popović-njemačkoj \'logici\' svi oni koji govore hrvatskim jezikom su hrvatski nacionalisti pa bi se trebalo vratiti srpsko-hrvatskom jeziku jer to je \'lingua franca\' cijele regije. Tu vijest s ponosom je prenijela HRT i to prvog dana Nove godine, 2011., dakle televizija koja bi trebala biti i hrvatska i nacionalna. Ovim činom je pokazala da nije ni jedno ni drugo i Snježana Kordić kao i njen mentor Nenad Popović očito negiraju postojanje hrvatskog jezika iako je taj jezik \'priznat\' i od EU-e kao budući, punopravni jezik u Europskom parlamentu!