Dugo, čini mi se od 2018. i dvoranske aukcije privatnog Art Salona Zagreb te godinu poslije aukcije u Laubi, u metropoli nije bilo prave, raskošne aukcije umjetnina. No jedna takva u organizaciji rumunjske aukcijske kuće Artmark, koja je svoju hrvatsku podružnicu otvorila prije godinu dana u Zagrebu, održat će se u Sheratonu 17. listopada. Do tada sva ponuđena slikarska i kiparska djela hrvatskih autora, njih stotinjak, mogu se pogledati izložena u galeriji Artmarka u Kući Amruš na Trgu J. J. Strossmayera, u susjedstvu Umjetničkog paviljona, HAZU i NMMU.
Neke od aduta Jesenske aukcije s potpisima velikih majstora opet nosi Vlaho Bukovac. U ponudi je njegova slika iz pariškog perioda, "Dijana u lovu", naslikana 1891.,a procijenjena je na 30.000 – 50.000 eura. Na slici je prikazana svjetloputa mlada žena idealizirane fizionomije, odjevena u sandale i razgrnutu pastelnoružičastu draperiju. Bukovac joj daje i nekoliko atributa božice lova: luk i snop strijela, lovačkog psa i sjajni polumjesec u kosi.
Bukovčeva suvremenica Slava Raškaj na aukciji se nudi u dva rada iz 1890-ih, crtež u olovci na papiru iz 1893. procijenjen na 1500 – 2500 eura te žanrovsko remek-djelo "Mrtva priroda s jesenskim plodovima" iz 1898. procijenjena na 15.000 – 20.000 eura. U ponudi su i "Sumrak u Kuni" Mate Celestina Medovića procijenjen na 10.000 – 15.000 eura, "Splitska obala s jedrilicama" Emanuela Vidovića procijenjena na 7000 – 9000 eura, a koja pruža jedinstven pogled na Split oko 1905. godine koji podsjeća na morske vedute Claudea Moneta. U kategoriji marine nekoliko je i radova Mencija Clementa Crnčića, jednog od najstrastvenijih modernih slikara djelatnih na području Hrvatske. Vrhunac Crnčićeve male serije je "Bakarski zaljev", procijenjen na 6000 – 9000 eura te dva crteža s pomorskim motivima, "Ribari s mrežom" procijenjeni na 1500 – 2500 eura i "Studija s trabakulom i djevojčicom" procijenjena na 2000 – 3000 eura. Kada je riječ o umjetnicima poslijeratnog i suvremenog razdoblja, između 1950. i 2000. godine, nudi se gipsani "Bik" Vojina Bakića procijenjen na 3500 – 5500 eura koji podsjeća na njegovo sudjelovanje na Venecijanskom bijenalu 1956., kada je ta skulptura instantno postala prepoznatljiv hit u našoj kulturi, "Auto-strašilo" Ivana Kožarića procijenjeno na 10.000 – 15.000 eura, "Kolorirani binom" Vjenceslava Richtera procijenjen na 7000 – 10.000 eura... Tu su i Boris Bućan, Edo Murtić, Miroslav Šutej, Julije Knifer čiji je "Meandar" – serigrafija procijenjen na 1500 – 2500 eura.
I dok čekamo rezultate aukcije, broj prodanih lotova i neke nove rekorde, direktora aukcijske kuće Artmark Hrvatska Iuliana Plestiua pitamo kako su se odlučili na otvaranje aukcijske kuće baš u Hrvatskoj i, sa spoznajom o stalnom žaljenju na račun nesređenosti domaćeg tržišta umjetnina, dobivamo iznenađujući odgovor.
– Hrvatsko umjetničko tržište ima jedan od najvećih potencijala u regiji, s obzirom na njegovu povijest, položaj i višestoljetni kontakt s europskim umjetničkim centrima. Artmark vjeruje da naša platforma savršeno odgovara specifičnim potrebama lokalnog umjetničkog tržišta – smatra Iulian Plestiu.
Kada ga pitamo je li osjetio bilo naših kupaca i što se najviše traži, kaže kako za to nema jednostavnog odgovora.
– Zanimljivost umjetnosti je da ona ima taj prvi i najvažniji faktor, svoju estetiku, koja sama po sebi stvara neku vrstu potrebe kod ljubitelja umjetnosti ili kolekcionara. Drugi čimbenik je financijski aspekt koji je povezan s nizom objektivnih i subjektivnih faktora. Imamo umjetnike "državnog brenda", s međunarodnim odjecima, poput Vlahe Bukovca ili Ivana Meštrovića, imamo one koji su ovdje etablirali modernu umjetnost poput Kraljevića, Račića, Babića ili Varlaja. Poslijeratne grupe Exat 51 i Gorgona sa svojim slavnim osnivačima i mnogi drugi. Ali smatramo da bi većina hrvatske likovne umjetnosti trebala biti ili postati tražena jer umjetnost daje smisao i relevantnost vlastitoj kulturi – kaže Plestiu.
Na predstojećoj aukciji nude uglavnom hrvatske autore pa nas zanima očekuju li i kupce iz Hrvatske ili pucaju na europsku klijentelu?
– Cilj je imati aukcijsku kuću za hrvatsko tržište umjetnina i za hrvatske kolekcionare, investitore, ljubitelje umjetnosti i profesionalce. Trebamo zdravo i uzbudljivo tržište umjetnina na lokalnoj razini, tada će postati zanimljivo Europljanima. No ako me pitate koji se hrvatski umjetnici najviše traže u europskim okvirima, mogu reći da su to oni koji već imaju europski status. One koji imaju transakcije u inozemstvu. One koji imaju ili su imali izložbe u Europi. Naravno da smo već spomenuli Bukovca i Meštrovića, ali u tom kontekstu najaktivniji su bili umjetnici 60-ih i 70-ih – počevši od naive, pa sve do neoavangarde – Rabuzin, Prica, Murtić, Knifer, Richter, Picelj, Dobrović, da spomenemo nekoliko.
Budući da je riječ o aukcijskoj kući s eminentnim stažem u Rumunjskoj, zgodno je čuti koju riječ o usporedbi hrvatskog i rumunjskog tržišta umjetnina, posebice zato što imaju dosta sličnosti.
– Imaju, istina. Od fiskalnih pravila i zakona, od potreba koje tržište umjetnina ima od svojih sudionika do njegove važnosti unutar ekonomske strukture zemlje. Umjetnička je scena, doduše, razvijenija u Rumunjskoj, gdje postoji mnogo privatnih galerija, umjetničkih sajmova i umjetničkih centara. Veličina zemlje također je faktor u tome. Jedna važna razlika je prisutnost aukcijskih kuća koje stvaraju ekosustav za zdravlje tržišta umjetnina i njegovih sudionika. Time Rumunjska ima veću transparentnost i sljedivost, a tržište je samoodrživije. Upravo je to potencijal ovdje i naša platforma želi ponuditi najbolja rješenja kolekcionarima, ljubiteljima umjetnosti, studentima umjetnosti i profesionalcima.
Uglavnom, kada kažemo da oko hrvatske umjetnosti sve mora biti bolje, mislimo prvenstveno na potrebu uređenja tržišta i porezne politike. Naime, hrvatska porezna politika nije sklona ni kolekcionarima ni investitorima, ne može se kupovati na firmu, ne može se stavljati umjetnine u trošak... Stoga sugovornika pitamo za mišljenje što sve u svojem zakonodavstvu kada su umjetnine u pitanju mi kao zemlja moramo promijeniti da se približimo Europi.
– Svaka europska država ima svoj način suočavanja s tržištem umjetnina. Propisi EU sada su gotovo standardizirani, u poslovima UNESCO-a, baštine, zaštite, ekspertize i tako dalje. Najveće su razlike u fiskalnim propisima, što je polje na kojem Hrvatska, poput Rumunjske, mora raditi kako bi ponudila najbolje šanse za funkcioniranje tržišta umjetnina – od državnih poticaja, smanjenja poreza, oslobađanja od plaćanja poreza, pravila o PDV-u – zaključio je Plestiu.
