U kući Vere Diklić rođ. Kraljević (76), umirovljene liječnice, na glavnom požeškom trgu sve još odiše prošlim vremenima. U velikoj blagovaonici sa zidova nas promatraju njezini rođaci koje je ovjekovječio najpoznatiji član obitelji Kraljević – slikar Miroslav. U povodu stote obljetnice njegove smrti Moderna galerija priređuje najveću izložbu njegovih djela. Ona će u petak biti otvorena u Požegi, a zatim će se preseliti u Zagreb, Dubrovnik, Veneciju, Osijek.
Ljeta u Požegi
Na izložbi će se naći i tri djela koja su u posjedu obitelji Diklić. Vera Diklić, kći apotekara Mirka Kraljevića, bratića slavnog Miroslava, cijeli je život slušala priče iz bogate povijesti njihove obitelji. U mnogima je glavni lik baš Miroslav, kojeg je obitelj zvala Fric.
– Bez obzira na to što je bio svjetski putnik nije bilo ljeta a da nije došao u Požegu gdje su mu živjeli stričevi. Posebno je volio dolaziti kod tete Lujke koja je živjela u župnom dvoru s bratom župnikom Teodorom Tošom Kraljevićem. Tamo su navraćali i drugi veliki hrvatski slikari tog doba Oton Iveković i Celestin Medović – prisjeća se dr. Vera Diklić koja još pamti hodnik u kojem je Miroslav naslikao tetu Lujku. On je portretirao i ostale rođake, sve osim strica Dušana.
– Dušan je bio direktor Poljoprivredne škole na Ratarnici. I jednog dana došao je Fric i tražio da mu pozira, a on mu je rekao: \"Ma pusti mene. Eno idi u ratarničku štalu i tamo ćeš naći lijepog bika i ždrijepca pa njih slikaj\". Fric je u to vrijeme bio zaljubljen u Hedvigu pa mu se nije žurilo u Ratarnicu. No naslikao je bika, slikao rođake i često samog sebe jer nije imao novca da plaća modele – kažu Vera i njezin suprug dr. Georgije.
Šarmer i tenisač
On je otkrio zgodu vezanu za Miroslavov ulazak u visoko grofovsko društvo Beča. Sa 19 godina, 1904. , Miroslav je otišao kod svoje tete Juliette u Beč kako bi studirao pravo te polazio i privatnu slikarsku školu.
– Teta se družila s jednom poznatom bečkom groficom koja je trebala Frica uvesti u visoko društvo. Međutim, trebalo je bogatoj grofici donijeti i nekakav \"gešenk\" (dar). Što da donese netko tko nema novca nekome tko ima sve? Kraljevići su doznali da grofica voli drozdove, a njih je kod strica Lace u vinogradu bilo cijelo čudo. Nahvatali su punu vreću i poslali je u Beč. I tako je Fric uz pomoć debelih požeških drozdova ušao u visoko društvo – kaže dr. Georgije.
Oboje ističu da je slikar bio poznati šarmer i veseljak, volio je društvo, svirao je gitaru, igrao tenis za koji većina Požežana tada nije ni znala.
– Bio je strastveni pušač, cigarete nije ispuštao iz usta, što je ubrzalo njegovu smrt jer je bolovao od tuberkuloze – objašnjava dr. Vera.
Oboje misle da je Miroslav slikao frenetičnim ritmom jer je bio svjestan da će umrijeti mlad.
– On nikada nije popravljao svoje slike. Znao je u dva-tri poteza napraviti portret, o čemu svjedoče brojni crteži. Nije birao ni materijal. Njegov autoportret, koji je napravio olovkom u Münchenu 1906., nastao je na jelovniku. Za svog kratkog života, samo 27 godina, ostavio je iza sebe više od 500 djela, što nemaju mnogi koji su umrli u starosti – poručuju Diklići, ponosni na svoga najpoznatijeg rođaka.
