U Pragu je u osamdeset i drugoj godini života umro češki prevoditelj i književni povjesničar Dušan Karpatsky, neumorni promicatelj hrvatske književnosti u Češkoj i povlašteni svjedok hrvatske i češke literarne povijesti, vodeći češki kroatist. Karpatsky je rođen u Trebišovu, Slovačka, 28. II. 1935. Studirao na Karlovu sveučilištu u Pragu češki i hrvatski jezik i književnosti. Od početka 1960-ih urednik je u uglednim književnim mjesečnicima. Članke i studije objavljivao od 1958. u nizu vodećih čeških književnih i kulturnih časopisa.
U dva navrata bio je lektor češkoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kada je upoznao brojne hrvatske pisce s kojima se godinama dopisivao i prijateljevao. Preveo je na češki oko sedamdesetak djela iz hrvatske, ali i drugih južnoslavenskih književnosti (I. Andrić, M. Krleža, R. Marinković, M. Matković, S. Novak, I. Aralica, I. Brešan, N. Orhel, M. Jurić - Zagorka, P. Pavličić). Na hrvatski je prevodio stihove J. Seiferta, F. Halasa, V. Holana, te eseje i filozofijske oglede V. Havela (kojeg je osobno poznavao) i J. Patočke. Životno mu je djelo bilo objava Sabranih djela Miroslava Krleže na češkom u sedam svezaka.
Autor je i koautor niza književnopovijesnih i biobibliografskih priručnika, leksikona i pregleda. Posebno je odjeknula njegova antologijia hrvatske poezije na češkom "Korablja od koralja". Dopisni je član HAZU od 1990. godine, te česti i rado viđeni gost u Hrvatskoj. Brojnim je gostima iz Hrvatske nesebično približio ljepote Praga. U Hrvatskoj je dobio brojne nagrade, među njima i nagradu "Marija i Stjepan Radić" Hrvatsko-češkog društva, nagradu "Ljudevit Jonke" Matice hrvatske, nagradu "Julije Benešić" Društva hrvatskih književnika, ali i Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu... Proglašen je počasnim članom Društva hrvatskih književnih prevoditelja.
Karpatsky je otkrio i književne tekstove Stjepana Radića, objavljene 1985. u hrvatskom prijevodu u knjizi "Praški zapisi", a pronašao je i sedmojezični rječnik češkoga benediktinca Petra Lodereckera iz 1605. koji se temelji na poznatom petojezičnom rječniku Fausta Vrančića iz 1595. godine.
