Prva ovosezonska glazbeno-scenska premijera koja je stigla u petak navečer pred kraj godine u zagrebački HNK, bila je o dvadesetak godina očekivani povratak operete na veliku scenu - Šišimišu Johanna Straussa ml. Za očekivano veliki povratak angažirana je provjerena, dobitnička ekipa: redatelj Dolenčić, dirigent Helmrath, scenografkinja Dinka Jeričević, kostimografkinja Ana Gecan Savić... i mnogi mladi dobri i odlični pjevači. No sve to još nije osiguralo više od urednog prolaza dobro pripremljene predstave ljubavnih zavrzlama i podvala temeljeto zalivenih šampanjcem s lakim potezima prema karikaturi redatelja Dolenčića. Materijala ima sasvim dovoljno jer je grof Eisenstein pozvan u ionako pretrpan zatvor zbog utaje poreza u novokomponiranom bogatom društvu ogrezlu u pijankama i lagodnu životu. Svaka je sličnost slučajna. Za to vrijeme žena mu Rosalinde i sluškinja vode svoje igre koketerije i nevjere. I svi oni koji svesrdno lažu jedni drugima nađu se na balu kod princa Orlovskog sumnjiva uvoznog plemićkog porijekla.
„Ocvala“ scena Dinke Jeričević s mnoštvom kičastih detalja i egzotičnim biljkama oslikavala je „stanje nacije“ kao i kićeni solistički kostimi Ane Savić Gecan. Dirigent Helmrath osigurao je s orkestrom ugođenu, ali i činovnički nepoticajnu potporu, a zbor si je priuštio i malo prenapregnuta raskalašenog veselja. Na mjestu su sa svojim temeljito svladanim i nimalo lakim ulogama bili sposobni solisti: Tamara Franetović Felbinger (Rosalinda) i Ivana Lazar (Adela) premda su u paru gospodarica-sluškinja previše sličile jedna drugoj, Krešimir Špicer (Einsenstein) koji svog grofa vodi do ruba karikature, ozbiljni Davor Radić (Dr. Falke) kao meštar ceremonije zabuna i prijevare, odlični Marko Cvetko kao učitelj pjevanja Alfred, uvjerljivo pijani upravitelj zatvora Marijana Jurišića, koketna Ida Maje Mejovšek Haluza uz korektnu, ali jedva postojeću inače iznimno atraktivnu ulogu princa Orlovskog Helene Lucić. Govorene lamentacije tamničara Froscha (Dušan Bućan) svedene su na pravu gorkastu mjeru o prepoznatljivoj „aktualnoj situaciji“ onda i sada.
Koliko će zapravo publika hrliti na novog Šišmiša, teško je predvidjeti. Na kraju je prave premijerne ovacije proizveo neobični dodatak Radetzky marša koji ionako uvijek potiče na skandiranje. A što je pak radila, recimo, i popularna Straussova Pizzicato polka umetnuta u Šišmiša teško je dokučiti osim da su autori postava dali muzičkoj mašti na volju.
