Godina je 1808., sam početak 19. stoljeća. U kazalištu u Weimaru praizveden je "Razbijeni vrč" Heinricha von Kleista. Ta "vesela igra", kako ju je autor sam nazvao, danas je jedno od najpoznatijih djela njemačke i svjetske dramske književnosti, ali i jedan je od najtužnijih dokaza kako se ljudi baš nimalo nisu odmakli od svoje istinske (lako pokvarljive) ćudi i kako su sve te priče o modernom 21. stoljeću tek slabašna tlapnja. Obična priča o razbijenom vrču zbog kojeg dvije obitelji završe u sudnici, pred sucem iz noćnih mora, priča je o korupciji, a nama u Hrvatskoj, dok je gledamo, smijeh nekako zastaje u grlu.
"Razbijeni vrč" nova je predstava Satiričkog kazališta Kerempuh za koju su Kleista adaptirale i kroatizirale dramaturginja Nikolina Rafaj i redateljica Lea Anastazija Fleger, ugrađujući u original sličice iz naše svakodnevice. Tako je, primjerice, na famoznom vrču slika dolaska Hrvata na Jadran, a sudac se, između ostalog, potkupljuje pršutima. Mlade su autorice u ovaj spoj komedije, tragedije i farse unijele mladenačku energiju te cijelu priču smjestile u neidentificirano doba, koje bi moglo biti Kleistovo, ali i ovo naše današnje. Na sudu, u inspektoratu, u politici, u iskorištavanju pozicije moći, tako i tako se baš ništa nije promijenilo. Za bezvremenost priče pobrinuli su se i kostimi Tee Bašić Erceg i scenografija Zdravke Ivandije Kirigin i Mateja Kniewalda, a ponajprije glazba koju su za predstavu napisali Ivana Starčević i Marko Levanić.
I kako to biva u komedijama satiričkog predznaka, komika nije samo u radnji i riječima već sve leži na glumcima te točno određenom ritmu kojim pletu priču. U glavnoj ulozi, ulozi korumpiranog suca je Marko Makovičić, koji je na premijernoj izvedbi ostavio dobar dojam, ali i dojam da bi bio mnogo jači da oko sebe ima ansambl na koji se može snažnije osloniti. U prvom redu pomalo je distanciran Hrvoje Kečkeš u ulozi inspektora Valtera, koji kao da je igrao s pola snage, a i ostali članovi ansambla kao da su igrali tek na površni efekt.
