U galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva 25. veljače otvara se izložba plakata Gradskog dramskog kazališta Gavella u razdoblju od 2005. do 2019. godine. Dva dana poslije dio plakata bit će izložen i u Oris kući arhitekture u povodu konferencije Plan D. Dizajner Vanja Cuculić, autor stotinjak Gavellinih plakata nastalih u petnaest godina uspješne suradnje, glavni je “krivac” za itekako upečatljiv vizualni identitet po kojem danas prepoznajemo to kazalište.
Kreativan naboj i sloboda
– To je stvarno bila sreća što se sve poklopilo da počnem raditi za Gavellu. Od samog početka ta je suradnja bila izvrsna i do samog kraja održala se u tom, recimo, kreativnom naboju. Mogu reći da sam imao potpunu podršku s njihove strane, a i slobodu, da radim onako kako mislim da bi trebalo – rekao nam je Vanja Cuculić, čija je suradnja sa zagrebačkim kazalištem, kaže, ipak prošle godine stigla do svog prirodnog kraja.
– Koliko mi je poznato, to je najdulji takav angažman u posljednja tri desetljeća, koji je rezultirao jednim od najkonzistentnijih i najsnažnijih plakatnih opusa kod nas uopće. Od svojih početaka sve do danas upravo je Cuculićev rad za Gavellu uvelike definirao visok standard toga što znači kazališni plakat u Hrvatskoj u 21. stoljeću – obrazložio je u najavi izložbe kustos Marko Golub.
Za tako specifičnu praksu kao što je to izrada plakata za kazališne predstave, objašnjava nam Cuculić, potrebno je poznavati dramski tekst – plakati su najava predstave, popratni materijal, a ne tek puka ilustracija. No u trenutku kada nastaje plakat, predstava je tek u svojoj početnoj fazi i, iako se Cuculić uvijek trudio pogledati neke od prvih proba, kaže da njegova vizija nije uvijek morala korespondirati s redateljskom.
Utkao u njih komad života
No kako to obično biva, jednom od njegovih umjetničkih vizija, onom koja je rezultirala plakatom za predstavu “Fine mrtve djevojke” iz 2013. godine, bilo je uvrijeđeno pristojno građanstvo. Nakon pritužbi građana i medijske halabuke koja je uslijedila, sporni je plakat Gavella odlučila ukloniti.
– Mislim da je to više bilo pitanje trenutka i tema kojima se plakat bavi, a koje su tada kod nas bile izuzetno aktualne. Taj se trenutak poklopio s predstavom i izlaskom plakata, a ja sam bio apsolutno nepripremljen za cijelu stvar – prisjeća se Cuculić.
Među plakatima koje ćemo moći vidjeti na izložbi, kaže, nema favorita, ali sada, kada ih gleda i sortira s odmakom, čini mu se da svi zajedno čine jedan solidan opus i dobru priču.
– Svaki taj plakat nekih je tjedan dana rada i, kada se sve zbroji, ako ništa drugo, to je stvarno jedna fina količina vremena, komad života. Tu su negdje te emocije...
