U suradnji Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci i Hrvatske radiotelevizije (HRT) otvorena je nova sezona Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a u ciklusu Kanconijer, i to simbolično, na više razina u ovim kriznim vremenima, djelom koje svjedoči o ponovnom rođenju u trijumfu besmrtnosti.
Kao i na koncertu večer prije u Centru Zamet u Rijeci, ansambli HRT-a udružili su se s Riječkim opernim zborom i Riječkim simfonijskim orkestrom te solisticama, sopranisticom i nacionalnom opernom prvakinjom Kristinom Kolar te mezzosopranisticom i prvakinjom riječke Opere Ivanom Srbljan. Više od 190 izvođača okupilo se pod vodstvom Philippa von Steinaeckera, maestra iz Njemačke, uspješne međunarodne karijere koji je, uz ostalo, prošle sezone imenovan glavnim gostujućim dirigentom Slovenske filharmonije.
Maestro von Steinaecker u Mahlerovu glazbu zaljubio se još kao mladi ambiciozni violončelist svirajući u Orkestru mladih Gustava Mahlera (Gustav Mahler Jugendorchester) pod ravnanjem svog budućeg mentora Claudia Abada, otkrio je u razgovoru sa Zrinkom Matić, urednicom Hrvatskog radija.
- Za većinu onih koji vole Mahlera postoji onaj trenutak kada su ga otkrili. Jer on je tako iskren, govori vam na takav način da vam se čini da govori upravo vama. Puno ljudi misli da ga razumiju upravo oni, kao nitko drugi. I ja sam imao takav osjećaj, ali još jači osjećaj je bio taj da želim podijeliti tu glazbu s drugima. U Drugoj simfoniji definitivno dijelite taj osjećaj s mnogim ljudima. Osim zajedništva s masom ljudi, tu je i osjećaj nevjerojatne intimnosti, u isto vrijeme. – kazao je maestro von Steinaecker.
Bilo je to ujedno otvaranje nove sezone Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a u novom prostoru koji se pokazao najprikladnijim za izvedbu tog veličanstvenog djela Gustava Mahlera poznatijeg kao Simfonija uskrsnuća zbog katarzične snage kojom se napetost od početka do kraja razrješava u posljednjem, petom stavku. Upravo taj stavak zaslužan je i za naslov po kojemu je djelo postalo poznato tijekom vremena: u njemu stihove ode Uskrsnuće Friedricha Gottlieba Klopstocka, te nastavak stihova koji je napisao sâm Mahler, interpretiraju solistice i zbor potvrđujući skladateljevu osobnu, glazbenu interpretaciju 'uskrsnuća' koja nosi i univerzalnu poruku iskupljenja nakon patnje. Da bi ostvario tako uzvišene ideje, skladatelju je bila potrebna sva raskoš velikog izvođačkog aparata, koji osim ljudskih glasova, uključuje veliki sastav simfonijskog orkestra s dodatnim puhačima, te zvonima i orguljama.
Sve to stavili su u pogon ansambli HRT-a i riječkog Hrvatskog narodnog kazališta ostvarivši rijedak, a stoga i vrjedniji doživljaj grandioznosti toga jednoipolsatnog djela.
- Ovakve izvedbe su uvijek posebne, uvijek je posebno kada spajate dva orkestra, jer to se ne radi tako često. I za njih je lijepo vidjeti nove ljude. Sada, s koronom, kada sjedimo tako razdvojeni, imate osjećaj kao da i nisu spojeni. Ali, mislim da to funkcionira kada se radi o ovakvim djelima koja nose tu veliku, humanističku poruku, tada želite spojiti ljude... – istaknuo je maestro von Steinaecker.
Da je tome tako potvrdila je pristigla publika koja je izvedbu riječkih i zagrebačkih ansambla nagradila burnim pljeskom i uzvicima odobravanja.
