Poznati španjolski pisac, filmski redatelj, scenarist i novinar David Trueba hrvatske je čitatelje osvojio romanima „Otvoreno cijelu noć“ i „Četiri prijatelja“ koje je na hrvatski odlično prevela Jana Milić. Na poziv Meandar Medije Trueba je bio u Zagrebu u kojem se susreo s poštovateljima u Art kinu Grič.
Fascinacija ljudima
Razgovor s njim počeli smo s upitom o njegovoj duhovitosti.
– To je u duhu španjolske literarne tradicije, dolazi još od „Don Kihota“, a i kasniji veliki španjolski romani su humoristični. Jedan od velikih španjolskih pjesnika Quevedo također ima humorističnu notu. Uvijek sam se prepoznavao u tom srednjoeuropskom romanu u rasponu od Kafke do Hrabala, a to su romani s određenom dozom gorčine premda u njima prevladava humor. Mnogi pisci moje generacije možda žele više sličiti na anglosaksonsku ili američku literaturu i pokušavaju biti ozbiljniji te tu humorističnu crtu ne naglašavaju. Mislim da se zemlja poput Španjolske teško može razumjeti bez smisla za humor. Mislim da čak i u španjolskom slikarstvu u djelima umjetnika kao što su Goya, Picasso ili Dali ima velika doza humora.
A kada se razgovor povede o mnoštvu zanimljivih likova u njegovim romanima, ističe:
– Što više sazrijevam kao umjetnik, sve me više fasciniraju ljudi. Volim ih slušati. Ako ste strpljivi, možete uočiti da ljudi imaju puno toga za reći. Kako sam najmlađi sin u obitelji s osmero braće, uvijek su nam se u obitelji događale zanimljive stvari.
Jedan je od te braće i Fernando Trueba, poznati filmski redatelj:
– Imamo odličan odnos iako je Fernando petnaest godina stariji od mene. Svaki od nas ima svoju neovisnu karijeru, ali smo i surađivali. Napisao sam dva scenarija za Fernanda, a on mi je bio i koproducent.
Definicija uspjeha
Na pitanje je li lakše uspjeti kao književnik ili kao filmaš Trueba odgovara protupitanjem: Kako definirati uspjeh? Je li to uspjeh u komercijalnom smislu ili u unutarnjem zadovoljstvu autora?
No brojke vezane uz njegov rad su i kontroverzne: roman „Četiri prijatelja“ ima 21 izdanje u Španjolskoj, a film „Madrid, 1987.“ morao je sam producirati jer nije našao producenta:
– To su različite vrste industrije. Knjiga na policama u knjižarama ima duži život od filma u koji treba uložiti puno reklame. Možda je lakše uspjeti s knjigom, ali veličina uspjeha često ovisi o slučaju, a ne o kvaliteti – kaže čovjek koji djeluje u kinematografiji koju mnogi poistovjećuju s Almodovarom.
– Almodovar je mjerna jedinica i svi nas nekako procjenjuju po njemu. Meni je privilegij raditi u zemlji koja ima takvog redatelja čiji rad cijenim. No treba izaći iz njegove sjene i raditi svoje filmove.
Na primjedbu da vrlo prisutan i specifičan humor u njegovim romanima na mahove podsjeća i na nijemi film jer neke stvari dovodi do ruba apsurda i time tjera čitatelje na urnebesan smijeh, Trueba odgovara:
– Trudim se da ništa ne pišem na silu.
Otkrio nam je i da i ne razmišlja o ekranizaciji vlastitih romana:
– Ne namjeravam ih ekranizirati i nisam dopustio ni da ih ekraniziraju drugi. Kada napišem roman, to je gotovo djelo. Kada bi se roman išao ekranizirati, to bi bilo ponavljanje. Želim sačuvati razliku između romana i filma kako čitatelji i gledatelji ne bi pomislili da je to ista stvar.
