Dani Ede Murtića, 11. po redu, jučer su na slikarev stoti rođendan otvoreni u njegovu rodnom mjestu Velikoj Pisanici. Izložbu studenata Akademije likovnih umjetnosti u zgradi općine Velika Pisanica, sudionika u projektu Zavičajni i iskustveni prostor Ede Murtića, otvorio je predsjednik HAZU Velimir Neidhardt, a postavljen je i vijenac na slikarevu rodnu kuću. Manifestacija će se tijekom tjedna nastaviti nizom događanja. Tako je sinoć u Galeriji Forum u Zagrebu otvorena još jedna izložba studenata ALU u Zagrebu, a danas se one otvaraju i na Sveučilištu u Zagrebu i u galeriji SCHIRA, a potom 10. svibnja i u Gradskom muzeju Bjelovar.
Naime, pravi je smisao manifestacije pod imenom velikoga slikara kod mladih razvijati kreativni pristup mediju crteža i aktualizirati sam crtež u suvremenom multimedijalnom kontekstu i u toj svojevrsnoj likovnoj radionici razvijati kreativni pristup crtežu i time podsjećati da je i sam slikar bio veliki crtač, smatra autor projekta Milan Bešlić. Studenti Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (na kojoj je i Murtić bio student u klasi Ljube Babića) pod mentorstvom akademika Zlatka Kesera i njegove asistentice Gordane Bakić-Vlahov, izv. prof. na ALU vode ovaj projekt pod naslovom Zavičajni i iskustveni prostor Ede Murtića, i svake godine na visokim pedagoškim i profesionalnim standardima promiču tezu o mediju crteža kao vitalnom i aktualnom likovnom mediju. Tu se ne mistificira samo mjesto u kojem je slikar rođen već se sa studentima organizira nešto nalik otvorenom ateljeu, dakle ono kako je radio i što je bio i sam Murtić.
– Veliki slikar bio je veliki radnik. Edo je bio tipičan homo faber. Od šest ujutro do ručka svakodnevno je bio u svojem ateljeu. Manifestacija koja nosi njegovo ime pokazala se naročito važnom u suvremenom i novom pedagoškom pristupu starom mediju crteža što se najbolje vidi kroz brojne crteže studenata ALU koji iz godine u godinu pokazuje sve veći interes za sudjelovanjem. Njihovi brojni crteži danas su bogati fundus Dana Ede Murtića – kaže Milan Bešlić.
Studenti, naime, u radionici prolaze kroz prostor Velike Pisanice, ali uzimaju iz tog prostora motiv kakav god žele i skice koje tamo rade na ALU u Zagrebu kasnije razrađuju i definiraju u konačan crtež. Smisao je dakle da se kroz taj radni način obilježava sjećanja na stvaralaštvo Ede Murtića, kroz samo stvaralačko načelo u mediju crteža i da se sam medij crteža aktualizira i potvrđuje vitalnim u multimedijalnom kontekstu.
Mladi su osviješteni da je Murtić nedvojbena vrijednost u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća, i to neovisno o stilu koji sami razvijaju. Murtićevo je djelo u tom smislu vitalno i živo. Naravno, vrijeme čini svoje pa je odjek njegova djela u društvenom i socijalnom smislu danas možda drukčiji, ali nepobitna je činjenica da je na najvišoj akademskoj razini, kao i kod mladih koji tek startaju u svijet umjetnosti, njegova vrijednost neprolazna.
