Finale projekta Rijeka 2020. - EPK izložba je Gustava Klimta otvorena u Muzeju grada Rijeke koji se uselio u bivšu Palaču šećerane. Planirana lani, odgađana zbog pandemije, a poslije opsežne restauracije slika u Rijeci i u Zagrebu, izložba “Nepoznati Klimt – ljubav, smrt, ekstaza” konačno je predstavljena javnosti i može se razgledati sve do 20. listopada.
Riječ je o slikama koje su 2018. demontirane sa zidova i stropa HNK Rijeka, kamo su bile postavljene 1885. zahvaljujući povijesnoj narudžbi riječkoga gradonačelnika Giovannija de Ciotte za zgradu tada sagrađenog novog kazališta. Valja napomenuti da je restaurirano i izloženo devet kazališnih slika jer osim Gustava Klimta (koji potpisuje “Sv. Ceciliju”, “Orfeja i Euridiku” i “Marka Antonija i Kleopatru”), autori ostalih platna su njegov brat Ernst Klimt i kolega Franz Matsch. Slike su, i ako izuzmemo njihova slavna autora, atrakcija same po sebi jer su dosad stajale na 20 m visine, jedva vidljive zbog prljavštine i preslika koje su se na njima godinama nataložile, pa sad ovako očišćene i na zemlji otkrivaju fine poteze Klimtova kista koje prije nismo mogli vidjeti. Zgodan je podatak i da je ovo njihovo drugo izlaganje publici na ovaj način jer su prvi put publici bile izložene odmah nakon nastanka, prije nego što su stigle u Rijeku, na izložbi u Beču početkom 1885. godine.
U vrijeme njihova nastanka, Gustav Klimt bio je 23-godišnji mladić koji je već šest godina djelovao u udruženju Künstler-Compagnie koje je u Beču osnovao s mlađim bratom Ernstom i školskim kolegom Matschom. Bilo je to vrijeme kada su bili u nezavidnoj financijskoj situaciji, puno prije no što će on postati slavno ime čija djela na današnjim aukcijama postižu iznose i od 150 milijuna dolara, a ove riječke slike među prvima su koje je uopće potpisao. Giovanni de Ciotta 1883. angažirao je bečki arhitektonski studio Fellner & Helmer za projektiranje zgrade Teatro Comunale današnjeg HNK Ivana pl. Zajca, a Klimtovo udruženje Künstler-Compagnie dobilo je zadatak da naslika slike za interijer kazališta.
Naslikane su u Beču, u Klimtovu ateljeu, i nema sigurnih dokaza da je slikar posjetio Rijeku. Iako postoje insinuacije da je kasnije ipak bio gost Kvarnera, točnije Opatije, u koju je tada dolazio Gustav Mahler i dovodio sa sobom i svoju kćer, oko koje je u to vrijeme skakutao i strastveni Klimt, pa se pretpostavlja da ju je tada ondje i posjetio. Inače, zna se da je Klimt bio senzualne naravi, nije se ženio, ali su mnoge mlade djevojke kao modeli bile gošće njegova ateljea i imao je 14 izvanbračne djece. Žene i odnosi s njima definirali su njegovu umjetnost, a time se bavi i ova izložba.
– Kroz sve faze vječni izvor inspiracije bile su mu žene. Pa i na izložbi izlažemo aktove, crteže nabijene erotikom. Naime, kako krajem 19. st., kada počinje secesija, i Klimt doživljava stilski preobražaj, u tim crtežima vidi se razlika između onih iz rane faze u odnosu na one kasnije. Crtačka vještina je u svim fazama izvrsna, ali je u ranoj fazi još sklon akademskom historicizmu i pozitivističkom svjetonazoru i pod utjecajem je svojih profesora, a u kasnijoj fazi, početkom 20. st., počinje dublje ponirati u psihološku karakterizaciju likova, naglašavati tamnu stranu ljudskog karaktera, mistiku i duboke patnje. Prekretnica su mu slike koje je naručilo Bečko sveučilište početkom 20. st. “Medicina”, “Pravo” i Filozofija”, koje su bile odbijene i koje je konzervativni Beč kritizirao – kaže autorica izložbe Deborah Pustišek Antić.
Izložene kazališne slike popraćene su multimedijskim, interaktivnim projekcijama Klimtovih radova i iz kasnije, postriječke faze, a koja se uglavnom čuvaju u austrijskim i rumunjskim muzejima. Prvotna ideja bila je i posudba nekih originala, ali zbog pandemije i težine dopreme umjetnina u novonastalim uvjetima, ona je otpala. Osim toga, izložbu prati i katalog od 235 stranica s tekstovima 15 vodećih poznavatelja Klimtova opusa, raskošno razigran fotografijama i pisan na hrvatskom i engleskom jeziku.
Što se tiče života umjetnika, nedugo poslije nastanka slika za Rijeku, Gustav Klimt se u svađi razilazi s Matschom, njegov brat Ernst Klimt umire 1892., a on 1897. kreće na put prema svjetskoj slavi. Preminuo je 1918. u Beču.
