U Centru periferije, Galeriji AŽ, do 14. ožujka možete pogledati izložbu “Ghost Liberators” našeg renomiranog likovnog i kazališnog umjetnika Lea Vukelića. Na izložbi je predstavljena nova serija njegovih radova – skulptura, instalacija i 3D printanih objekata. Vukelić već godinama istražuje mogućnosti tehnologije 3D printanja, a jedan je od osnivača studija ZiXY for 3D art koji spaja tehnologiju i umjetnost, no fokus ove izložbe stavio je na jedan bizaran fenomen modernog društva – mogućnost 3D printanja sasvim funkcionalnog oružja.
Trenutačno 3D printer pristojne kvalitete za osobnu upotrebu možete nabaviti za nekoliko tisuća kuna. Nacrta na internetskim stranicama ima svakim danom sve više, a velik broj ih je besplatan. Bilo je samo pitanje vremena kad će se netko dosjetiti isprintati – pištolj.
– Svojedobno sam bio naletio na podatke produkcije oružja u Hrvatskoj pa zatim i malo šire te na kraju uvidio i utjecaj izvršne vlasti na prodaju ili plasman te produkcije. Ili jednostavnije, nema ozbiljne proizvodnje i prodaje oružja bez visoke politike – kaže nam Vukelić, koji je s tom idejom na umu napravio svoj prvi takav rad “To Build a Weapon You Need Support”.
Na internetu se već godinama vodi rasprava o legalizaciji printanog oružja, a neki su umjetnici čak postavili tezu da oružje više nije sam pištolj, nego tehnologija, printer. No, smatra Vukelić, stvar je upravo suprotna.
– Oružje je onaj pravi pištolj, i to zato što ga prodaje politika. A kućno isprintani komad bezvrijedan je i nikoga ne zanima. Takvi pištolji zovu se “ghost guns” jer nemaju serijski broj te time političko podrijetlo (otud i naziv moje izložbe). Puno se piše o njima, ali ne može se baš na prvu pronaći i skinuti te nacrte. Nisam ja neki haker, no brzo sam našao paket sa svim geometrijama, njih jedno 25, i isprintao ih na printeru za 200 eura – opisuje umjetnik.
Dakle, 3D printano oružje široko je dostupno, jednostavno i jeftino – zašto ga nema više? U terorističkim napadima diljem svijeta obilato se koristi oružje iz kućne radinosti, a upute možete pronaći na internetu u roku od deset minuta. Je li samo pitanje vremena kada će teroristi kod kuće printati puške i trebamo li se bojati?
– Mislim da se toga ne treba bojati. Nekako nas suvremeni svijet vodi u smjeru da ako nešto nema cijenu, to nije vrijedno i ne postoji. Ti pištolji mogu opaliti, ali potpuno su bezopasni. Malo kao neka teorija zavjere. Postaje li terorizam interesantan tek ako se zavrti neka lova, barem veća od 200 €? – pita se Vukelić.
Ipak, 3D printani pištolj ima svoje nedostatke – bez obzira na kvalitetu printa, može imati kratak vijek trajanja, krhak je, osjetljiv na klimu ili pak nikome nije zanimljiv.
– I baš se time bavi moja izložba. Tim nesavršenostima, sivom zonom tehnologije – zaključuje Leo Vukelić.
