Promatrajući slike Arsena Roje, teško je ne povući paralelu s Lucianom Freudom. No hrvatskoj javnosti nedovoljno poznat splitski slikar, iako je živio, radio i preminuo u Americi, nije imao sreće da u New Yorku naleti na kakvog mecenu koji će ga učiniti slavnim i donijeti mu bogatstvo kakvo je za života uživao njegov očiti uzor.
Loš utjecaj na drugove
Ipak, Roje poznatiji preko bare nego u domovini, a proslavljen kao autor plakata za Oscarom nagrađeni film “M.A.S.H.” Roberta Altmana za koji je dobio i uglednu Motion Picture Advertising Award, ostavio je zavidan opus slika koje otkrivaju majstora figuracije. Dio Rojine likovne ostavštine lani je izložen u Splitu, a od 6. ožujka naslovljen “Zatvaranje kruga” moći će se pogledati i u zagrebačkom Studiju Moderne galerije “Josip Račić”. U autorskoj koncepciji Branka Franceschija, ravnatelja Moderne galerije, objedinjeni su Rojini rani radovi i ciklusi nastali u Splitu i djela koja je stvarao posljednjih deset godina života u Los Angelesu gdje je živio od 1971. do smrti 2007. Riječ je o 15 crteža koji do prezentacije u splitskoj Galeriji umjetnina nisu bili izlagani te sedam slika iz donedavno nepoznatog opusa.
– Izložba označava posmrtni povratak sina razmetnog u sredinu u kojoj je stasao i čija su proturječja odredila i njegovu sudbinu. Kako kazuju svjedoci, nesvakidašnja sposobnost Arsena Roje za tehnički dojmljivu transmisiju stvarnosti u likovni medij bila je s nevjericom uočena još početkom prvih godina osnovne škole. Svijest o daru koji je odmah postao i problem, jer se nije vjerovalo da dijete može biti likovno sugestivno na takvoj razini, udarila je temelje Rojine sudbine po modelu literarno obrađenog obrasca o srazu iskonskog talenta s nesofisticiranim okruženjem uz specifičnost naše poslijeratne neimaštine i socijalističke rigidnosti – kaže Franceschi evocirajući činjenicu da je Roje napustio srednju školu te da iako je zbog golemog talenta i bez mature primljen na ALU u Zagrebu, i od tamo već s prve godine biva izbačen zbog za partiju nesvakidašnjeg incidenta.
– Iako sam o događaju čuo tri varijante, scenarij koji iznosi Rojina supruga Jasenka Roje, čini se najuvjerljivijim. Naime, pred najvećim kiparskim autoritetima predvođenim Antunom Augustinčićem, Roje u kiparskoj klasi otkriva glavu muškarca modeliranu u glini kojoj je među usne utaknuo zapaljenu cigaretu. Taj subverzivni čin na akademiji socijalističke Jugoslavije 1957. prepoznat je kao ono što je i bio: kritika zastarjelog obrazovnog programa, dovođenje u pitanje tradicionalne koncepcije skulpture i poruka uvaženim majstorima da ga nemaju čemu naučiti. Slučaj je zaključen izbacivanjem, a u zapisniku se ističe loše djelovanje na drugove i drugarice – prenosi Franceschi. Iako bi takvim ponašanjem desetljeće kasnije postao perjanica nove avangarde, taj događaj će kod Roje samo pojačati želju da napusti Jugoslaviju. Da stvar bude zabavnija, odlazak iz zemlje navodno je financirao honorarom za izvedbu modela portable Titove biste namijenjene multiplikaciji za potrebe ideološkog turizma.
I Rojina supruga Jasenka Roje, opisuje ga kao kompleksnu osobu, tipičnog Splićanina, svojeglavog, ali duhovitog i inteligentnog. Kao par 1966. odlaze u Pariz i preko prijatelja koji poznaje agenta Brigitte Bardot i Jane Fonde upoznaju direktora pariškog ogranka Paramount Picturesa za koji Roje radi nekoliko plakata.
Radio plakat i za Fellinija
Odlaze u New York gdje se 1968. zapošljava kao grafički dizajner i već 1970. radi kultni plakat za “M.A.S.H.”, a nakon prelaska u Los Angeles 1977. dobiva nagradu i za plakat za Fellinijev film “Casanova”.
– Paralelno 70-ih i 80-ih stekao je reputaciju kao slikar u stilu fotografskog realizma. Ono što je uz opću tehničku izvrsnost prepoznatljivo Rojino na ovim slikama, snažan je impasto koji ga razlikuje od američkih autora istog žanra. Nakon što je 90-ih prestao egzistencijalni pritisak i kad je Roje u svom atelijeru mogao stvarati ono što želi, okreće se slikarstvu kojim će karnalnim prikazima izraziti tjeskobu postojanja. Cijeli je život ostao generacijski određen filozofijom egzistencijalizma koja je bila prevladavajući filozofski diskurs njegove mladosti – zaključuje Franceshi.
Znam ja dosta njh ovdje , koji misle svojom glavom - pa ih konstantno "deleted ".