U dvorištu Zagrebačkog plesnog centra, koje je postalo vrlo zgodna druga scena HNK u Zagrebu, praizvedena je drama Tomislava Zajeca \"Trebalo bi prošetati psa\", koja je nedavno dobila drugu Nagradu Marin Držić za najbolji dramski tekst. Zajecova drama bavi se banalnošću svakodnevnih razgovora ispod koji se taloži previše prešućenih tema, prikazujući zamršeni odnos muškarca, njegove (bivše) djevojke te ostarjela oca. Uz dramaturgiju Gorana Ferčeca, redateljica Franka Perković likove je postavila u cinemaskop iz kojeg ne izlaze do kraja izvedbe, već samo jedni drugima prepuštaju scenu za dijaloge u kojima ne sudjeluju.
Glavna uloga Muškarca povjerena je Bojanu Navojcu, čija je ekspresivnost pomalo pretjerana za Zajecov tekst i intimni ambijent dvorišta u Ilici. Nešto suptilnija u svojoj je izvedbi Darija Lorenci, a najuspješniju ulogu ostvario je Vlatko Dulić u gotovo karikaturalnoj ulozi Oca. Jedna od najjačih karika predstave jednostavni su, ali efektni vizuali I. M. Klifa projicirani na fasadu zgrade, koji u melanom prostoru sjajno komuniciraju sa scenografijom Ive Knezovića i svjetlima Zorana Mihanovića.
