Kada čovjek iziđe iz kazališta i ne zna kako su i kamo nestala protekla tri sata, to znači da je gledao predstavu koja ga je povukla barem 120 posto. Upravo je takvo novo djelo Saše Anočića (svi ga pamte po najnagrađivanijim “Kaubojima” za koje se i nakon više od 150 izvedbi traži karta više) “O medvjedima i ljudima”.
Sam autor za predstavu kaže da je to priča o ljudima koji nose svoje rane i ožiljke, a oni ih nagone da povremeno urliču poput ranjenih zvijeri, da napadaju, pate, smiju se, vole i pjevaju... Ekipa okupljena na sceni – predvođena odličnim Marijem Mirkovićem kao propalom (ili nikad ostvarenom) rock-zvijezdom i Nerom Stipičević kao kućanicom koja želi postati pjevačicom – sve to čini u furioznom tempu koji jednostavno jede pozornost gledatelja i vrijeme. I baš kao što se u trenutku kada Nera Stipičević prvi put zapjeva upitate kako je moguće da baš ona nije pobijedila u pjevačkom showu, tako vas i Tarik Filipović zabrine s prvih nekoliko replika svog Albanca Aljemija.
No, zahvaljujući načinu na koji Anočić prepliće sudbine svojih junaka (pronašao ih je u crnoj kronici), ne stignete misliti o tome koji je to Albanac Tariku po redu. Upravo on svoju ulogu razvija uz najviše smijeha pričajući još jednu tragediju u nizu. Anočić zapravo balansira na rubu teatra apsurda i u tome mu svi na sceni pružaju punu podršku. Njegovi likovi umiru od predoziranja, ekspres-lonca i bombe u banci, a vas cijelo vrijeme muči misao da su ti ljudi tu negdje oko nas. Želite ih sresti samo na kazališnoj sceni.
Kriza je. 330.000 ljudi je nezaposleno. Mi (www.gdi-wealth.ws) Vam nudimo priliku da se izvučete iz dugova i osigurate visoke mjesečne prihode. Drugi zarađuju, zašto ne biste i Vi?!